Imaš shita?

Nekoliko misli na temu pušenje hašiša, shita, THC-a, kako već …
Pušenje shita (=hašiša, za one koji to još ne znaju) odavno se etabliralo. Iako je ta tvar i dalje ilegalna, zloporaba hašiša više nije tema javnih rasprava.
Što se dogodilo? Zbog čega se o temi hašiš više ne raspravlja u javnosti? Je li to rezignacija zbog spoznaje da cjelokupna politika prema drogama ne funkcionira? Ili se pušenje hašiša u međuvremenu počelo tolerirati jer jedan dio šezdesetosmaške generacije pušača hašiša sudjeluje u vlasti ili sjedi na drugim središnjim položajima? Ili je to samo zato što su druge i ‘opasnije’ droge više pod svjetlom reflektora?

Činjenica je da danas u Hrvatskoj ima više pušača hašiša nego ikada! I sam sam do pred nekih 7 godina bio jedan od konzumenata, dakle znam o čemu govorim.
Navodim nekoliko uobičajenih mišljenja o toj temi: pušenje hašiša je životni stil, sloboda, radost, životni feeling, osobito u kombinaciji s glazbom. Od hipija s njihovom parolom ‘Love and Peace’ preko rastafarijanaca s reggaeom do XTC-a, pušenja hašiša i manifestacija kao što je Loveparade. Pušenje hašiša je bezopasno, zabavno, ne stvara ovisnost … tako kažu, no je li to zaista točno?

Pozabavimo se malo kemijom i pustimo, kako se to kaže, činjenice da govore: iz marihuane i hašiša do sada je izolirano preko 420 tvari. Više od 60 nalaze se isključivo u kanabisu i nazivaju se kanabinoidi, među kojima 4 tvari imaju dokazano opojno djelovanje. Najpoznatija je tetrahydrocannabinol (THC) i ima najveći udio u opojnom djelovanju.
Izgaranjem nastaje preko 2000 različitih kemijskih supstanci. Mnoge se od njih nakon udisanja opet mijenjaju i pretvaraju u takozvane metabolite.
Što se zatim odigrava u tijelu, nije sagledivo. Pretpostavlja se da su tvari koje nisu psihoaktivne (dakle koje nemaju opojno djelovanje) štetnije za tijelo od psihoaktivnih. Nadalje, THC može izazvati nekontrolirane reakcije poput psihoza – već prema količini u hašišu – a ona se unaprijed ne zna.
To je, dakle, na kraju krajeva sve ruski rulet.

I ako to nije dovoljno – evo objašnjenja zašto pušenje hašiša ipak izaziva ovisnost: za razliku od alkohola (koji, uostalom, sasvim jasno klasificiramo kao štetnu i zaglupljujuću drogu!) kanabinoidi se razgrađuju vrlo polako. To je zato što su topivi u masti, za razliku od npr. alkohola, koji je topiv u vodi. Znači da psihoaktivne tvari haša ubrzo nakon konzumiranja nestaju iz krvotoka i talože se u masnim dijelovima velikog broja stanica i masnom tkivu te tamo dalje djeluju (osobito važno tkivo koje sadrži masti: periferni živčani sustav, mozak i spolni organi).
Kanabinoidi se zatim postupno, u malim količinama, oslobađaju iz stanica i masnih tkiva. Potrebno je do tjedan dana da se samo polovica THC-a iz jednog jedinog jointa razgradi i izluči. Zbog toga pušači hašiša dugo vremena nisu zaista ‘čisti’ jer i kada ne puše, još uvijek su dobro snabdjeveni …
Stalno trovanje jako oštećuje imunitet, nasljedni materijal, spolni razvoj. Kod dužeg konzumiranja većih količina nastupaju tipične promjene ličnosti kao što je shizofrena paranoja, a nisu rijetke ni psihoze. Sve to nastaje uslijed oštećenja limbičkog sustava u mozgu (to je nadređeni sustav za hormonalne i psihičke reaktivne sustave: kratkotrajno pamćenje, pažnja i sposobnost koncentracije).

Pa ipak, svaki pušač hašiša umanjuje štetnost pušenja.

A kako bi bilo da tvoj kompić dobije psihozu i odjednom skrene? Sigurno ne bi želio više imati ništa s njim kada bi sjedio u umobolnici paranoidno tup, zar ne?
No, neovisno o tome vjeruje li netko u Boga ili ne, činjenica je da će mu droge strašno razoriti tijelo. No nama, koji se zbog sasvim određenog razloga bavimo spašavanjem duša – naime, zato što znamo da postoji Bog koji nas ljubi – još je manje shvatljivo da čovjek nekakva sumnjiva stanja pod utjecajem droga pretpostavlja onome što mu Bog želi dati. Dragi ljubitelju droge, dopusti da ti kažemo kako cijela tvoja potraga ili ovisnost nije ništa drugo do potraga za Bogom, no, nažalost, pogrešnim sredstvima.

Znaš li priču o Adamu i Evi, gdje zmija zavodi Evu? S drogom, a i seksom, nije ništa drukčije: dođi, priskrbi si dobar osjećaj, sada odmah, nema ništa u tome, samo malo zabave, malo feelinga, ta to danas svi čine …
No Bog sve to zna. Poznaje nas, naše potrebe, naše brige i strahove. Putem svoga sina Isusa Krista govori:

Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.
Evanđelje po Mateju, 11:28


Ja sam to iskusio, od Boga sam dobio mir u duši.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *