Društvo bez oca

“Isti si kao otac”, govori majka koju je napustio muž.
Ovom društvu nedostaju očevi. U Njemačkoj svako sedmo dijete mlađe od osamnaest godina odrasta sa samo jednim roditeljem, a to je 2,2 milijuna. 84% samohranih roditelja su žene. Djeca koja odrastaju sa samohranim roditeljima oštećena su na svim područjima. Dugoročne studije pokazuju da djetinjstvo provedeno sa samo jednim roditeljem može ostaviti doživotne posljedice.
Biblija upozorava na dugotrajne posljedice odrastanja bez oca za društvo.
Rizik da neće preživjeti mladenaštvo kod dječaka iz obitelji sa samo jednim roditeljem bio je upola veći nego u djece iz netaknutih obitelji. Kod dječaka koji su odrasli uz samo jednog roditelja rizik smrti od nekog oblika ovisnosti bio je pet puta veći.
Četiri puta više umiralo je uslijed nasilja, pada ili trovanja. Djevojčice koje su odrastale sa samo jednim roditeljem dvostruko su češće bile žrtvom nasilja ili su počinile samoubojstvo. Smrtni slučajevi zbog zloporabe alkohola ili droga bili su triput češći.
Spadaš li i ti u ta 2,2 milijuna djece?

Ti su brojevi šokantni. Bog je vrlo žalostan zbog toga što se toliko ljudi rastaje. Jer pritom uvijek pate djeca. Zbog toga Bog mrzi rastavu (Malahija 2,16).

Bog je to zamislio sasvim drukčije. On želi da se ljudi žene i da imaju sretnu obitelj koja traje.
Obitelj je temelj. Obitelj je važna. Obitelj je Božja volja. Obitelj je Božji izum.
Obitelj je Božje remek-djelo!!!
Prva rastava dogodila se između Boga i čovjeka. U Postanku 3 čitamo kako se čovjek samovoljnim ponašanjem rastavio od Boga. Raskinuo je odnos s njim.
U tom slučaju nije otac napustio djecu, već su djeca napustila oca.
Pobjegli smo od njega.
No zamislite, Bog nam unatoč tome želi biti ocem, iako smo se odvojili od njega. U pripovijesti o izgubljenom sinu u Luki 15,11-24 čitamo kako je sin (čovjek) napustio oca (Boga) i otišao u drugu zemlju da bi živio po svome. Onako kako hoće.
Otac ga čeka iz dana u dan i nada se da će mu se vratiti. Upravo je takav Bog otac! Čeka da opet budemo zajedno. Spoznavši da je to što čini krivo, sin se vraća ocu, a otac govori svojim prijateljima: ?sin mi je ovaj bio mrtav i oživio, izgubljen je bio i nađen je!? (s. 24).
Nije bilo predbacivanja, ni srdžbe, ni osude, dočekala ga je samo i jedino ljubav oca prema sinu. Što da radi onaj tko odrasta bez oca? Među mojim prijateljima više od polovice odraslo je u kućama rastavljenih roditelja. Ni sâm, nažalost, nisam imao mnogo od oca u djetinjstvu jer je stalno radio. Toliko me raduje pomoć i utjeha koju nam pruža Biblija. Svima, koji su oduvijek čeznuli za ocem, Biblija nudi jedino pravo rješenje.
Rješenje je okretanje k Bogu i Ocu. Očinsko srce Božje čeka svakoga od nas. Bog ti želi biti ocem. Bog čezne za tobom. On te čeka.

Je li to možda neispunjena čežnja?
Everybody’s got a hungry heart” pjeva Bruce Springsteen.
Svatko ima gladno srce! I ako smo iskreni, to je istina koju svatko može potpisati. Svi ih poznajemo, te želje i čežnje našega srca. Možda se baš večeras dogodi nešto posebno. Možda je danas “veliki dan”. Dan kada ćeš sresti osobu svojih snova … princa ili vilu, koji mogu promijeniti sve i pobrinuti se da ti život bude sretan! I sve će biti dobro!
No sljedećeg jutra budilica te, nimalo nježno, vraća u dobro poznatu stvarnost. Još uvijek si sam u krevetu. I opet počinje novi dan. Opet ostaje neispunjena čežnja. Događaju se samo minimalne promjene. Ali, naravno, još uvijek postoji nada. Uvijek stiže sljedeći vikend! I tako čekaš. Dugo. Cijeli život. Čekaš vilu, koja će prolebdjeti kraj tvoga kafića i potom ti sjesti za stol … Ili još uvijek čekaš princa iz snova koji će ti poslati 100 crvenih ruža, naškrabati I love you ružem na ogledalo i strastveno te poljubiti jedne tople ljetne noći u otvorenom kabrioletu pod vedrim nebom … Sanjariti je lijepo. I dozvoljeno. Ali vezati vlastitu sreću za čovjeka je slabost! Svaki odlazak pretvara se u nov pokušaj. Svaka večer u novu nadu. No oni koji su te poljubili, nisu se (još) preobrazili – štoviše, odjednom izgledaju sasvim drukčije bez šminke, neobrijani su i smrde po znoju – ukoliko još prije zore nisu nestali … Ono što ostaje je osjećaj praznine. Opet slomljeno srce. Još jedna rana na duši. I opet si sam ili sama!
No dolazi nova večer! Možda danas? I tako od vikenda do vikenda. Od zabave do zabave. I tražiš ga. Ili nju.

Postupno ipak slutiš. Kule u zraku i likovi iz bajke gube se u magli. Nade nestaju. Nitko ne čuje krik iz tvoje nutrine. I sasvim polako, sasvim postupno počinje ti razarati životnu radost – neispunjena čežnja …
Gladna srca, nezadovoljene čežnje, neuslišani krikovi. Postoji li predah? Netko tko bi razumio? Partner koji bi te saslušao? Netko tko te ljubi premda te poznaje? Da, postoji Jedan takav. Jedna od njegovih najljepših i najutješnijih rečenica glasi: “Dođite k meni!” “Dođite k meni svi vi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.” Njegovo ime je Isus. I taj poziv još uvijek vrijedi. I za tebe.

Bog ti želi podariti utjehu i otrti ti sve suze. Ali vjera nije samo vjerovanje u nešto. “Dođite k meni!” nas poziva da s njim stupimo u osobni odnos. On pretpostavlja povjerenje. Vjera znači oslobađanje. Oslobađanje od svega što te veže, priječi ili straši, da bi se s povjerenjem prepustio Isusovim rukama. Samo tu se tvoje gladno srce može trajno zadovoljiti.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *