Gay Pride?

07. će se srpnja 2007. godine održati šesti po redu „Zagreb-pride“ što je zapravo svojevrsni aktivistički mimohod zagrebačkim ulicama tzv. LGBTIQ (lezbijske, gay, biseksualne, transseksualne, interseksualne i queer) populacije. Tema ovogodišnjeg pride-a jest vidljivost i pravo na javnost a geslo mu glasi: „svi na pride! sve na pride!“. Dakle manifestacija je jasno upućena na javnost od koje očekuje adekvatnu reakciju; ovaj letak jest stoga kratak i dobronamjeran odaziv tom pozivu, prije svega društveno angažiranog i kršćanski senzibiliziranog djela javnosti.

Budući da je tema ogromna, a mi se nalazimo u prostoru društvenog aktivizma koji nije najsretniji format za opširne teme, neka čitatelj ovog letka ne zamjeri njegovu nužnu šturost. Počnimo stoga ipak s pitanjem koje stoji na početku problema:

Tko je u stvari gay?

Pitanje se može formulirati i ovako: Da li se homoseksualcem rađa ili postaje? Ako su gay teoretičari u pravu, homoseksualna je sklonost genetski uvjetovana seksualna alteracija koja se prirodno pojavljuje kod otprilike 10% čovječanstva (procjene ovdje variraju te padaju i do 3%). Ova sklonost se u slobodnim životnim okolnostima realizira u punokrvni homoseksualni identitet, a u neslobodnim sputava na nesreću prikrivenog homoseksualca. U ovom slučaju, demokratska društva trebaju pravno i civilizacijski prepoznati osobe homoseksualnih sklonosti kako bi im omogućila slobodan osobni razvoj. Homoseksualci se dakle po ovom scenariju nisu moralno opredijelili za svoj seksualni identitet, ne mogu ga uistinu izmijeniti te ga prihvaćaju, štoviše – ponosni su na njega.

Problem ovog viđenja – koje je više opterećeno društvenim angažmanom a manje potragom za otkrićem pozadine seksualnog identiteta čovjeka – leži u tome da je prividno znanstven a stvarno dogmatičan, a znanost kao i tvrdnje koje se na nju pozivaju, ne smiju biti takvi. Usprkos sporadičnim medijskim sugestijama u prošlosti, do danas ne postoji dokazana povezanost genetske predispozicije na razvoj ljudskog seksualnog identiteta. Može se eventualno govoriti o stanovitim sklonostima ali predodrediti ljudski identitet njegovom genetskom predispozicijom je neznanstveno, neetično i društveno neprihvatljivo. Osim što ne postoji znanstvena podloga za ponuđeno objašnjenje nastanka homoseksualnog identiteta, govoriti o čovjeku kao zbiru genetskih činjenica odvojenima od njegove volje, svijesti i životnog iskustva je dehumanizirajuća slika čovjeka što je prevelika cijena za postizanje otvorenog društva. Takvo društvo na posljetku i ne bi bilo otvoreno. Zajednica ljudi koja svrstavajući se u genetske kategorije odbija preuzeti odgovornost za vlastitu seksualnost, i uopće za svoje ponašanje, podsjeća na okamenjenu masu mentalnih marioneta a ne na vitalno i kreativno društvo koje zamišljamo i priželjkujemo jedni drugima.

Znanstvenom odgovoru na pitanje „Tko je u stvari gay?“ predstoji još velik istraživački put, no društveni problem ne može čekati tako dugo. Neke pouzdane smjernice su prijeko potrebne. Uz ograničenja znanstvenih spoznaja po ovom pitanju izravno je povezana i ograničenost svjetovnih država koje moraju temeljem znanstvenih indikacija osmišljavati vrijednosni sustav i pravnu regulativu društvenog života. Stoga, ideološki uistinu neutralne države (ukoliko takvo što postoji), zapravo nemaju što reći o podrijetlu homoseksualizma, njegovom vrednovanju ili društvenoj afirmaciji.

Svjesni da kao sljedbenici Isusa Krista ne možemo biti glasnogovornici društva koje to nije, kao ni pravni „zamjenici“ države koja tim društvom upravlja, ipak želimo ponuditi (možda i previše) sažet kršćanski odgovor koji odgovara društvenoj dezorijentaciji glede ljudskog fenomena homoseksualnosti. Sveti Pavao u svojoj poslanici crkvi u Rimu objašnjava kako je moguća određena društvena orijentacija ljudi koji žele živjeti u harmoniji s naumima i djelom autora samog života: Bogom – Stvoriteljem. (Rimljanima 1,18-32). Ta se orijentacija sastoji od usporedbe društvenih pojava s načelima koja promoviraju život a koja su u startu zapravo jasna svima. Neka od tih načela kojima Sv. Pavao dijagnosticira stanje ljudskog društva, a koja su znakovita za ovu temu jesu: funkcionalna obitelj (Rim 1,30b), ljudska seksualnost koja svojim potencijalom za rađanje surađuje sa promocijom života – što je u harmoniji sa Stvoriteljevom izvornom nakanom te ju stoga Pavao i naziva „prirodnom“ (Postanak 1,22), te javnim sustavom društvenih vrijednosti koje propagiraju, između ostalog, ovakve temeljne ljudske odnose (Rim 1,32b). Kada ovi čimbenici izostanu, po Pavlovoj dijagnozi, na njihovo mjesto dolaze vrijednosti koje su oprečne načelima života i svrsi življenja koje jest u Stvoritelju i njegovim naumima. Pavao to slikovito opisuje na ovaj način: „Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću“ (Rim 1,18).

Raspad vizije i ideje ljudske seksualnosti koja je integrirana u društveni život putem braka i obitelji, jest paradoksalno djelo Boga koji je predao, za njega nezainteresirane ljude, ishodima vlastitih savjeta (vidi Rim 1,24+ ;26+). Zaključak kako je moralna dezorijentacija u izravnoj povezanosti sa sumrakom društva kojega ista obilježava, ne počiva na isključivo religijskim, već i opće-povijesno utvrđenim činjenicama. Stoga Pavao sa velikom sigurnošću može tvrditi kako je raspad života ljudi koji napuštaju Stvoriteljeva načela života jasna potvrda nužnosti traganja za njegovim naumima i zamislima o životu (Rim1,27).

Kako nam onda kršćanska Objava pomaže u društvenoj orijentaciji u pogledu javne afirmacije homoseksualnosti? Ili, što nam kršćanstvo odgovara na pitanje „Tko je u stvari gay?“. Prije no što nastavimo, odmah treba istaknuti da je po Sv.Pavlu promiskuitetna heteroseksualnost, bračna nevjera, nepoštenje, lakomost, zlonamjernost, lažljivost, itd; u istoj mjeri simptomatična za životnu ispraznost kao i homoseksualizam, te je pogrešno izdvajati potonji kao nešto posebno strašno. Radi se da u našem slučaju većina ostalih simptoma životnog bankrota, za razliku od homoseksualnosti, još nije u fazi društvenog prihvaćanja (iako je u nas već neko vrijeme – moral – postala „prljava“ riječ). Tako da su nažalost kršćani u poziciji da nesrazmijerno govore o homoseksualnosti.

Dakle, konzultirajmo još jednom Sv.Pavla: «Jer iako su upoznali Boga, nisu mu iskazali ni slavu ni zahvalnost kao Bogu. Naprotiv, postali su isprazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srce potamnjelo … Zbog toga ih je Bog predao sramotnim strastima: žene njihove zamijeniše naravno općenje protunaravnim; jednako muškarci, ostavivši prirodno općenje sa ženom, usplamtješe pohotom jedan za drugim…» (Rimljanima 1,23;26). Prema Pavlu, ni jedan čovjek nije u potpunom neznanju glede svog Stvoritelja. Obilje Njegovih djela, smisao, svrhovitost i sugestivna harmonija čitavog svemira, na čudesan je način povezana i zadivljujuće sustavno surađuje u ciklusima prirodnog života. To je opažanje koje opčinjuje sve ljude svih vremena i odvodi im misli put božanskog. S druge strane, jedno od karakteristika homoseksualnog identiteta jest ignoriranje pitanja zašto postoji takva dis-harmonija između moje fiziologije i moje seksualnosti? Odakle takav raskol između moje spolne činjenice i mog rodnog identiteta? Pitanja harmonije i smisla, kao i slavne božanske kreativnosti koja iza njih stoji, moraju biti odbačeni kako bi napravili mjesta za prihvaćanje vlastite homoseksualnosti i alternativnog identiteta. Dok se za čovjeka homoseksualnih sklonosti koji još uvijek vrednuje pitanja harmonije i smisla ne može reći da je uskratio Bogu slavu i zahvalnost, čovjek koji slavi i opravdava svoj disharmonični seksualni identitet svrstava se među one koji su „postali isprazni u mislima svojim“. Stoga pitanje „Kako se postaje homoseksualcem?“ u kršćanstvu dobiva načelni odgovor: postojanim zanemarivanjem Stvoritelja i njegovog životnog dizajna.

Je li Bog homofob?

Recentni napredak društvenog ugleda homoseksualaca otkrio je sramotnu činjenicu dotičnih društava koja krajnje neprimjereno reagiraju na ovaj izazov. Duboki prezir, nasilje, gađenje, nepoznavanje i strah od homoseksualca je u mnogome obilježilo reakciju društva koja su suočena s javnim iskazom homoseksualnosti. Takva iracionalna i agresivna reakcija dobila je i pripadajuću novo-kovanu jezičnu etiketu: homofobija.

Gotovo nitko tko slijedi Isusa Krista ne bi odobrio stavove i ponašanje koji su označeni pojmom homofobije, pa ipak, budući da u društvenom aktivizmu etikete, a ne dijalog, bivaju glavnim sredstvom djelovanja, bilo kakva vrsta otpora homoseksualizmu biva stereotipizirana u homofobiju. Stoga i mi ovdje u sjeni dosad rečenog, s dotičnom etiketom nad glavom, moramo postaviti još jedno pitanje. Ako Stvoritelj, u čije ime Sv.Pavao govori, svrstava homoseksualnost u isti kontinuitet sa propašću, da li ga to čini homofobom po netom iskazanoj definiciji?

Ponovo dozvolimo Sv.Pavlu da govori u svoje, i u ime onoga koji ga je dramatično izmijenio te osvojio njegovu životnu vjernost. Pišući kršćanima u grčkom gradu Korintu, Pavao iste podsjeća na njima dobro znanu prošlost nekih od njih, pa tako spominje da su neki od njih bili «mekoputnici i muškoležači (homoseksualci)» (1.Kor 6:9b), te dodaje: «Vi ste neki takvi bili. Ali se opraste, posvetiste i opravdaste imenom našega Gospodina Isusa Krista i Duhom našeg Boga» (1.Kor 6:11). Dakle nekoliko stvari ovdje jasno vidimo o Božjem stavu prema homoseksualcima (među ostalim prijestupnicima raznih vrsta) – Bog voli homoseksualce, želi ih u svojoj obitelji i želi nastaniti svog Duha u njima. Upravo je to učinio s nekim homoseksualcima u Korintu, i to je bilo znano širem čitateljstvu ove poslanice. Iz same poslanice je jasno vidljivo da kršćani s homoseksualnom prošlošću nisu prvo radili na svojoj heteroseksualnosti ili pokušali svoj seksualni identitet nekako dovesti u sklad sa svojim fiziološkim određenjem, već da je obnova i opravdanje njihovih života došla Božjim Duhom po Isusu Kristu. Zato Bog ne traži od homoseksualaca da se srede pa tek onda dođu u Njegovu blizinu – što bi bilo za očekivati da je homofob – već upravo suprotno, očito želi da homoseksualci prestanu zanemarivati svog Stvoritelja i prije nego išta učine sami, da dođu k Njemu takvi kakvi jesu. Tek potom slijedi avantura i borba u kojoj se ispravljaju „krive drine“ putem Božje ljubavi i obnove u njihovom životu, zajedno i uz podršku Njegovog naroda. To, gledano iz perspektive homoseksualca podrazumijeva u jednoj točki ovog procesa načelno odustajanje od opravdanja homoseksualnosti. Iako sama homoseksualna sklonost može i ne mora ostati trajnim izazovom za kršćanina, kako pokazuju današnja iskustva kršćana sa homoseksualnom prošlošću, iskustvo obnove, opravdanja i posvećenja u Isusu Kristu ostaje njihovo temeljno obilježje i nositelj njihovog kršćanskog identiteta.

Mogućnosti suživota

Sada bi gay apologeti mogli cinično frknuti na ovu ponudu – društveno prihvaćanje uvjetovano kršćanskim obraćenjem, vrlo «privlačno». No to nije scenario na koji nas upućuje navedena rano-kršćanska korespondencija koja demonstrira Božju ljubav prema homoseksualcima. Prije svega Božje su ruke u Kristu raširene u zagrljaj, no da bi se prišlo treba želju za Božjim zagrljajem pretpostaviti želji za udovoljavanjem vlastitoj pohoti. To je mistični dio priče gdje se Božja i ljudska volja čudesno isprepleću i bivaju oživotvoreni u kršćanskom zajedništvu. Upravo iz tog razloga, društveni uvjeti koji bi također bili u harmoniji s Božjim djelom i naumima, moraju dati vremena, prostora i mogućnosti da se ta promjena kod homoseksualca dogodi, i taj prostor treba omogućiti pravnom zaštitom homoseksualaca od agresije i nasilja homofobije. Ovu zaštitu za homoseksualce vidimo priskrbljenu putem sprovođenja opće-ljudskih prava a ne putem legitimizacije isto-spolnih zajednica koja u kršćanskoj perspektivi naznačuju društveno odstupanje od načela harmonije života.

Dakle, govoreći o mogućnostima suživota s homoseksualnom populacijom, treba spomenuti još jednu veliku riječ našeg vremena: tolerancija. Zagreb-pride u svojoj nakani zapravo ne poziva na toleranciju koja predstavlja suživot s onime s kojim se ne slažeš. U svojim ambicijama spram prostoru u javnosti i vizijom pluralističkog društva, gay aktivisti sugeriraju da se društvo složi s njihovim životnim orijentacijama – shvativši ga kao tek još jedno u nizu različitosti koje inače obilježavaju čovječanstvo – a ne da ga tolerira iako ne odobrava. Kao kršćani prepoznajemo da je tolerancija sastavni dio našeg života, no primjer našeg Gospodina upućuje nas na odnose koji nadilaze samu toleranciju. Poslani smo da volimo one s kojima se ne slažemo. Tako u konkretnom slučaju suživota s homoseksualnom populacijom vođeni smo shvaćanjem da kao što Bog voli i želi homoseksualce u svom zagrljaju bez da pritom legitimizira pohotu i njezin ishod, tako i ljudi koji nose Kristovo ime moraju raširiti svoje ruke prihvaćanja homoseksualcima ali tako da pritom ne zamagle svjedočanstvo o putu života koji je u opreci sa putem koji propagira Zagreb-Pride. To želimo učiniti tako da homoseksualcima kroz društveno prihvaćanje ujedno i svjedočimo kako je po Isusu Kristu put do Boga slobodan a kada se odluče zakoračiti njime, neka svoju pohotu i njene plodove stave na Križ gdje je Isus Krist nosio grijehe svijeta.

0 Comments

  1. ANTONESCU

    Ehem

    Ovako, pročitao sam sve ovo i smatram da je nedovoljno toga napisano. Zašto ne pišete o citatima iz Biblije koji POZITIVNO govore o homoseksualnosti koja je postojala u to vrijeme kao npr.
    Evanđelje po Mateju 19,10
    “Kažu mu učenici: “Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se.” A on im reče: “Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano.Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati.”

        I Samuel 18,1 “Jonatanova se duša prikloni Davidovoj duši i Jonatan ga zavolje kao samoga sebe.”
        I skide Jonatan plašt koji je imao na sebi i dade ga Davidu; tako i svoju odoru, čak i svoj mač, svoj luk i svoj pojas.

        – što je tada praktički značilo da je ostao gol golcat pred Davidom. (17)” Tada se Jonatan još jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je ljubio svom ljubavlju duše svoje.
        ” Potom se izljubiše i plakahu zajedno dok se nisu isplakali.”
        II Samuel 1,25-26 David: “…Jonatane! Kako li mi drag bijaše ti veoma! Ljubav tvoja bješe meni još od ženske čudesnija.”

        Izgleda da je Jonatan “imao nešto” i sa svojim mladim štitonošom:
        (6) Jonatan reče svome štitonoši: “Hajde da prijeđemo do straže onih neobrezanika. Možda će Jahve učiniti nešto za nas, jer ništa ne priječi Jahvu da udijeli pobjedu – bilo mnogo ljudi ili malo.” (7) A štitonoša mu odgovori: “Čini sve na što te srce tvoje potiče. Ja ću s tobom, moje je srce kao tvoje srce.”

        Tada Šaul (Jonatanov otac ljut na njegovu vezu) planu gnjevom na Jonatana i reče mu: “Izrode i propalico! Misliš da ne znam da si u savezu s Jišajevim sinom, na sramotu svoju i na sramotu majčinu krilu!
        (o originalu piše na sramotu majčinoj nagosti – referenca na tjelesni aspekt njihove veze; Šaulova psovka je u nekim prijevodima Biblije na engleski vjerno prevedena ovako: “You son of a bitch!” No morali su to ipak maknuti.)
        – hebrejska riječ za ljubav/ljubiti – ‘ahab – koja opisuje odnos Davida i Jonatana, općenito se koristi za ljubav između muškarca i žene, a ima i seksualne konotacije.
        Primjer:
        “Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi (‘ahab) prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.”
        “Jakov nato priđe Raheli. Rahelu je više volio (‘ahab) nego Leu.”

    Ruta 1,16-17 i 2,10-11 ” A Ruta joj odgovori (Naomi): “Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog. Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat će i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe.”

    Zašto je kršćanima je krajnje odbojna i blasfemična pomisao da bi Jonatan, David ili Ruta možda mogli pokazivati homoseksualne osjećaje? Bijesno kažu da to vrijeđa samoga Boga Stvoritelja. Međutim, krvave “božje zapovjedi” da se uništavaju gradovi sa svim njihovim stanovnicima im uopće ne smetaju… Ili silovanja, incesti i slično o čemu Bibilija piše???

    • christoph

      Ovako, pročitao sam sve ovo i smatram da je nedovoljno toga napisano. Zašto ne pišete o citatima iz Biblije koji POZITIVNO govore o homoseksualnosti koja je postojala u to vrijeme

      Biblija se zapravo ne bavi temom homoseksualnosti per se, vec je apriori tretira kao devijaciju (otklon) od Bozje nakane i djelovanja. Stoga u onim rijetkim trenucima kada uistinu spominje homoseksualnost, spominje je samo kao simptom po kojem se dijagnosticira sire zastranjenje.

      Zato, niti je ispravno reci da Biblija govori o homoseksualnosti kao
      zasebnoj temi, a jos je manje ispravno reci da ju afirmira na ikoji nacin. Clanak sa Soulsavera koji komentiras tretira homoseksualnost na isti nacin kao I Biblija: kao jedan od simptoma sireg raspadanja zivota.

      kao npr.
      > Evanđelje po Mateju 19,10
      > “Kažu mu učenici: “Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se.”
      > A on im reče: “Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano.Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati.”

      Ovaj ulomak nema nikakve veze sa homoseksualnoscu vec, kako siri kontekst otkriva, raspravlja o karakteru (heteroseksualnih) bracnih odnosa i dobrovoljnog celibata u svijetlu napetosti izmedu starozavjetnog zidovstva i nadolazeceg kraljevstva nebeskog kojeg inaugurira Isus Krist.

      >
      >    I Samuel 18,1 “Jonatanova se duša prikloni Davidovoj duši i Jonatan ga > zavolje kao samoga sebe.”  I skide Jonatan plašt koji je imao na sebi i dade ga Davidu; tako i svoju odoru, čak i svoj mač, svoj luk i svoj pojas.

        – što je tada praktički značilo da je ostao gol golcat pred Davidom.
      > (17)”

      Tada se Jonatan još jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je ljubio svom ljubavlju duše svoje.
      >    ” Potom se izljubiše i plakahu zajedno dok se nisu isplakali.”
      >    II Samuel 1,25-26 David: “…Jonatane! Kako li mi drag bijaše ti veoma!
      > Ljubav tvoja bješe meni još od ženske čudesnija.”

      Treba ovdje ostati trijezan (a i interpretacijski posten). Prije svega treba reci kako je Jonatanovo i Davidovo saveznistvo tendenciozno eksploatirano od strane “Queer teorije” koja, trazeci saveznike na sve strane pretendira ucitavati latentnu homoseksualnost ponajvise u umjetnicka djela koja su ostavila traga na nasoj kulturi.

      U ovom slucaju jedino su queer teoreticari ti koji ovdje vide reminiscencije na homoseksualnost nasuprot citavoj relevantnoj struci (lingvistika, hermeneutika, historiografija, filologija i teologija) koja se cak i ne osvrce na takve prijedloge.

      Reci da se pisac knjige Samuela poigravao tematskim homoseksualizmom znaci zanemariti povijest, anticku zidovsku knjizevnost te zidovsku ceremonialnu etiku. Reci da je Samuel, ni sam neznajuci sto cini, zapravo opisivao svojim nespretnim rijecima objektivni homoseksualni odnos znaci:

        1.. zanemariti kontekst dinastijske borbe izmedu Saula i Davida u kojem je Saulov sin Jonatan presao na Davidovu stranu i time u prvi plan pogurnuo problematicne spone saveznistva i rojalistickih odnosa (Jonathan odbacuje svoje obiteljsko i kraljevsko nasljede i prihvaca Davidovo) sto je ilustrativno proslavljeno rijecima koje moderni citac pod utjecajem queer teorije pogresno vidi kao iskaz seksualne afekcije.
        2..  zanemariti literarni karakter starozavjetne povijesne literature koja nije daktilografski zapis “objektivnog” promatraca nego didakticki nabijeni tekst koji povijesnim dogadajima pridaje teolosko znacenje. Stavljanje latentne afirmacije homoseksualnosti Samuelu u usta znaci ciniti ideolosko nasilje nad tekstom.
      PS. Muska golotinja u prisutstvu drugog muskarca nije nikakav argument u prilog homoseksualne afekcije sto zna svatko tko se bavio kolektivnim sportom ili tko je bio u vojsci – tradicionalno homofobno sklonim miljejima.
      A David i Jonathan jesu bili, u jednom smislu, vojnici.

      >    Izgleda da je Jonatan “imao nešto” i sa svojim mladim štitonošom:
      >    (6) Jonatan reče svome štitonoši: “Hajde da prijeđemo do straže onih neobrezanika. Možda će Jahve učiniti nešto za nas, jer ništa ne priječi Jahvu da udijeli pobjedu – bilo mnogo ljudi ili malo.” (7) A štitonoša mu odgovori: “Èini sve na što te srce tvoje potiče. Ja ću s tobom, moje je srce kao tvoje srce.”

      Ponovo tendenciozno citanje. Radi se o srcanosti i bratstvu u kontekstu ratnog sukoba a ne seksualne afekcije.
      >
      >    Tada Šaul (Jonatanov otac ljut na njegovu vezu) planu gnjevom na Jonatana i reče mu: “Izrode i propalico! Misliš da ne znam da si u savezu s Jišajevim sinom, na sramotu svoju i na sramotu majčinu krilu! >    (o originalu piše na sramotu majčinoj nagosti – referenca na tjelesni aspekt njihove veze; Šaulova psovka je u nekim prijevodima Biblije na engleski vjerno prevedena ovako: “You son of a bitch!” No morali su to ipak maknuti.)

      Majcino krilo, ili bedra, nije signal za tjelesnost nego za krvnu i odgojnu duznost koju je Jonatan, presavsi na Davidovu stranu, preksio.

      >    – hebrejska riječ za ljubav/ljubiti – ‘ahab – koja opisuje odnos Davida i Jonatana, općenito se koristi za ljubav između muškarca i žene, a ima i seksualne konotacije.
      Primjer:  “Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi  (‘ahab) prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.”
      >    “Jakov nato priđe Raheli. Rahelu je više volio (‘ahab) nego Leu.”

      > Ruta 1,16-17 i 2,10-11 ” A Ruta joj odgovori (Naomi): “Nemoj me tjerati da
      > te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti
      > nastaniš, nastanit ću se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog. Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat će i
      > mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe.”

      Hebrejski (i aramejski) jezik je ruralnog a ne urbanog podrijetla. To znaci da znacenje pojedine rijeci nema svoju normativnu definiciju iskovanu u obilnoj literaturi nego presudno ovisi o kontekstu u kojem se koristi. Slicno kao i u hrvatskom, ja ljubim svoju domovinu ali i ljubim svoju zenu. Kada bi netko sada pravio povrsne lingvisticke analogije pokusavajuci mi pokazati kako rijec ljubiti dokazuje kako imam seksualne sklonosti spram svojoj domovini, otpisao bih ga kao osobu koja uistinu ne zna sto govori.

      > Zašto je kršćanima je krajnje odbojna i blasfemična pomisao da bi Jonatan, David ili Ruta možda mogli pokazivati homoseksualne osjećaje? Bijesno kažu da to vrijeđa samoga Boga Stvoritelja.

      Odbacivanje pomisli o afirmaciji latentne homoseksualnosti toboze prisutne u Bibliji nije stvar religijske korektnosti nego i intelektualnog postenja kao i otpor ideoloskim manipulacijama koje stoje iza takvih tendencioznih tumacenja. Svaki intelektualno dosljedan covjek treba se pobuniti ako vidi da mu netko za neki svoj racun prodaje “muda pod bubrege”.

      Međutim, krvave “božje zapovjedi” da se uništavaju gradovi sa svim njihovim stanovnicima im uopće ne smetaju… Ili silovanja, incesti i slično o čemu Bibilija piše???

      Zato sto Biblija o necemu pise ne znaci da to i predstavlja kao normativni opis Bozjeg karaktera. O Bozjoj starozavjetnoj etici se uci iz Tore i Zakona sa Deset zapovijedi kao radnim naslovom a ne iz pojedinacnih ratnih sukoba koji imaju svoje uzroke i posljedice kao i svoje okolnosti.

      Povijesne knjige Starog zavjeta nisu pisane kao eticki prirucnik iz kojeg cemo mi uciti kako zivjeti, vec su pisane za zidova koji je trebao te knjige proucavati i o njima konteplirati u svijetlu ranije objavljenog Bozjeg Zakona – Tore.

      Stoga se svakom pojedinacnom ratnom sukobu u Starom zavjetu ne prilazi sa generalizacijama (posebice ne onima proizaslima iz zapadnjacke postmodernisticke etike) nego u viseslojnom – ponajprije povijesnom – kontekstu.

      Srdacan pozdrav,

      Roko Kerovec

  2. gog@

    zašto bog nebi…

    ZAŠTO BOG NEBI VOLIO SVOJE PLODOVE,KAO LJUDE S MANAMA I VRLINAMA.PA ŠTA I JA SAM GAY I CIJENIM STVORITELJA I POŠTUJRM VIŠE NJEGOVIH 10 ZAPOVIJEDI OD PUNE VEĆINE HETEROSEKSUALACA.DAŠTO,PROTIV NJIH NEMEM NIŠTA.PUNO MI JE FRENDOVA,ŠTO GAY,ŠTO HETERO,ŠTO BI,TRANS…JEDINO ŠTO TU TREBA SHVATITI DA JE LJUBAV NAJBI9TNIJA,A I SAM ISUS MOJ ČUVAR,NIKAD  NIGDJE NIJE NAPISAO DA LJUBAV MEĐU ISTOSPOLCIMA JE MANJE VALJAN OD HETEROSEKSUALNIH.ON NAS PRIHVAČA KAKVI JESMO.PA NE VIDIM RAZLOGA ZAŠTO TO NEBI PRIHVATIO I OBIČAN PUK TE RAZMIŠLJAO O LJUBAVI I MIRU ŠTO JE UJEDNO I ZAJEDNIČKI CILJ.
    LJUDI VOLITE SE

    • christoph

      Bok!!

      najprije se zelim ispricati da tek sad odgovorim…

      Ti si pisao:

      ZAŠTO BOG NEBI VOLIO SVOJE PLODOVE,KAO LJUDE S MANAMA I VRLINAMA.PA ŠTA I JA SAM GAY I CIJENIM STVORITELJA I POŠTUJRM VIŠE NJEGOVIH 10 ZAPOVIJEDI OD PUNE VEĆINE HETEROSEKSUALACA.DAŠTO,PROTIV NJIH NEMEM NIŠTA.PUNO MI JE FRENDOVA,ŠTO GAY,ŠTO HETERO,ŠTO BI,TRANS…JEDINO ŠTO TU TREBA SHVATITI DA JE LJUBAV NAJBI9TNIJA,A I SAM ISUS MOJ ČUVAR,NIKAD  NIGDJE NIJE NAPISAO DA LJUBAV MEĐU ISTOSPOLCIMA JE MANJE VALJAN OD HETEROSEKSUALNIH.ON NAS PRIHVAČA KAKVI JESMO.PA NE VIDIM RAZLOGA ZAŠTO TO NEBI PRIHVATIO I OBIČAN PUK TE RAZMIŠLJAO O LJUBAVI I MIRU ŠTO JE UJEDNO I ZAJEDNIČKI CILJ.
      LJUDI VOLITE SE

      Ja mogu rasumjeti tvoj komentar i zvuci dobro i logicno – a to samo za covjeka koji ne zna Isusa osobno, tko nema osoban odnos sa stvorijeljem, tko ne moze reci: Isus je moj prijatelj, on mene zna i ja Njega. Naravno – ja ne znam sto je tvoj odnos s njim.

      Ali za nas je bitno shvatiti sto je stvoritelj namjeravao. On – koji je izumitelj od ljubavi i od seksa – on zna najboje kako mi funkcioniramo! On iz ljubavi nas tako konstruirao i nam dao u Bibliji upute kako treba sad zivjeti. Naravno: da i slobodu da zivimo drugaciji (bez slobode nema ljubavi!) Ali tko zivi protiv njegove upute nema blagoslov i punina zivota koji ON zeli dati. Biblija kaze da je taj stil zivota glup (citat Biblije), da je to grijeh.

      Ti si pisao da NIKAD  NIGDJE NIJE NAPISAO DA LJUBAV MEĐU ISTOSPOLCIMA JE MANJE VALJAN OD HETEROSEKSUALNIH. To nije istina! Na primjer:

      Ne lijegaj s muškarcem kako se liježe sa ženom! To bi bila grozota.
      23 Da nisi legao ni s jednom životinjom – od nje bi postao nečist. Žena ne smije stati pred životinju da se s njom pari. To bi bila krajnja opačina. Lev 18,22-23

      Ima i drugih stihova – napr: Postanak 19, Rim 1,26-27 (molim Te da procitaj!)

      Je li to okrutn od Bog, nefer? Najprije: On je Bog – mi smo samo ljudi. Ali kao drugo: Sve sto on pise i kaze je dobro za nas – jer nas voli. Zbog ljubavi nam daje upute – kako treba zivjeti. Grijeh kao laz, ubojstvo, preljub, zavist, gnjev, homosexualnost itd. nas odvoji od Boga. On je svijetlo. Zbog grijeha je covjek u tami. U tami nema zivota, radost…

      Ti si pisao: “ON NAS PRIHVAČA KAKVI JESMO” To je istina! Ali dobro je: mi kod njega ne trebamo ostati takvi kakvi jesmo! On nas zeli promjeniti. On nas zeli ocistiti od svakog grijeha – to je evandelje! To su dobre vijesti. On ne samo kaze: nemoj ovako jer je to odvoji od mene i ces zavrsiti u paklu. Ne, on kaze: ako u mene vjerujes, ako se mene predas, ako me prihvatis, ako ja mogu biti tvoj Gosopodin – ja cu ti oprostiti i ja cu zivjeti u tebi i kroz tebe i ja cu ti dati volju i snagu da zivis sveti zivot! To znaci za hetero, za homo i za trans, za lazljivac… za svakoga. Vidi jedan primjer odnosno dokaz:

      Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici,
      10 ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega.
      11 To evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega. 1 Kor 6,9-11

      Zelim Te sve najbolje i Boziji blagoslov!

  3. Pavle

    gay

    Lev 20:13

    Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se liježe sa ženom, obojica bi počinila odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova neka padne na njih.

    očigledno je što stvoritelj misli o gay populaciji.
    no svako ima izbor život ili smrt.

    ne osuđujem gay ekipu no Bog će da im sudi, u bibliji nema pederluka i to je činjenica.

    Bog je najveći !

  4. Pavle

    duga

    Postanak 9

    3 Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje. 14 Kad oblake nad zemlju navučem i duga se u oblaku pokaže, 15 spomenut ću se Saveza svoga, Saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće. 16 U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati Saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji.”

    gay populacija se stvarno igra s vatrom koristeći tu zastavu. no ništa više nije čudno jer u posljednjim smo vremenima. za dobro se kaže da je zlo, a za zlo da je dobro.

    pederluk je ništa više do demonska opsjednutost i za to ima lijeka.

    Jeremija 18

    7 Objavim li jednom kojem narodu ili kojem kraljevstvu da ću ga iskorijeniti, uništiti i razoriti, 8 i taj se narod, protiv kojeg sam govorio, obrati od opačina i zloća, tada ću se ja pokajati za zlo koje mu bijah namijenio.

    shvatite da je Bog gospodar i ono što on kaže je zakon. A i ne kaže se džaba Bog i batina.

    stoga obratite se i ljubav Božja će vas pročistiti
    nastavite dalje po starom i gnjev Božji ostaje na vama.

    Strašno je upasti u ruke Boga živoga !

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *