Posjećuje li Đavao i kršćane?

Pismo čitateljice Helene:
muče me snovi. bojim se zaspati. sanjam, naprimjer, o grijehu kojega sam se htjela riješiti, a sljedeći dan sam tako slaba da mu se ne mogu othrvati. no to nije najgore: prije nekog vremena stalno sam imala sotonske napadaje. netom prije nego što bih zaspala, čula sam glasove i smijeh i nisam se više mogla pomaknuti. kada bih zazvala isusa, čula sam smijeh i bojala se da ću umrijeti i da će me demoni odvesti u pakao. no NAJ, NAJGORE od svega bio je udarac po ruci prije nego što bih zaspala, nakon čega se više nisam mogla pomaknuti. malo kasnije dobila sam još jedan udarac. tako sam se bojala. željela sam i još uvijek želim pripadati isusu. ali tako mi je teško biti mu vjerna. no je li to razlog za te sotonske napadaje??? ne znam.

Draga Helena, ranije, dok još nisam vjerovao u Isusa, poigravao sam se s energijama, meditirao, iskušao astralna putovanja, gatanje, hipnozu i telepatiju …
Onda sam izgubio nadzor nad situacijom i nisam se više mogao riješiti duhova koje sam prizvao. Nisam više želio imati posla s tim zlim duhovima, no oni me nisu htjeli pustiti na miru. Otišao sam jednom kršćaninu kojega sam poznavao i zamolio ga za pomoć. Objasnio mi je da sam se spetljao sa Sotonom i demonima i postao slugom laži. To je bilo točno, ali ja to više nisam želio. Htio sam izaći iz toga. Upitao sam ga kako da se oslobodim tih sila. Rekao mi je da se uz Isusovu pomoć mogu preseliti iz Sotonine vlasti pod Božju vlast. Želio sam odmah prihvatiti Isusa kao novog gospodara, a on je svojom krvlju, koju je prolio za mene, sprao moje grijehe. Tako sam postao dijete Božje.
Počeo je novi život. Demoni nisu imali moć nad mojim životom. Živio sam u novom kraljevstvu Božjem i sve bolje upoznavao Boga i njegovu volju čitajući Bibliju. Pa ipak, u prvim godinama nakon obraćenja, još me ponekad spopadao osjećaj nečije prisutnosti ili jednom čak, što je bilo jako neugodno, da će me pas ugristi za vrat. Nikada ništa nisam vidio ni čuo. Kod mene se to smirilo i sasvim nestalo zahvaljujući svakodnevnoj molitivi.
U zadnje vrijeme proučavamo Jakovljevu poslanicu i u njoj je jedno zanimljivo mjesto: ?Pokorite se, dakle, Bogu. Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas. Približite se Bogu, i on će se približiti vama …. (Jakov 4,7-8)
Što će se, dakle, dogoditi ako napravimo suprotno? Ako se svojom neposlušnošću opiremo Bogu i ne podložimo mu se, tko će se od nas udaljiti, a tko će nam se približiti? Ražalostit ćemo Svetoga Duha, a Sotona će nam se približiti.
Dalje u tekstu piše kako da se praktično podložimo Bogu i izbjegnemo Đavla: ‘… Očistite ruke, grešnici. Pročistite srca, neodlučni. Ražalostite se, tugujte i plačite. Smijeh vaš u tugovanje neka se pretvori i radost u žalost. Ponizite se pred Gospodinom i on će vas uzvisiti.’ (Jakov 4,8-10)

Tu je opisan nutarnji život čovjeka koji je pred Bogom priznao vlastitu grešnost i na to reagirao istinskim obratom. Zamoli Isusa da ti oprosti grijehe i Isus će ti očistiti ruke (grešna djela) i srce (grešne misli) svojom krvlju. Priznaj svoje pravo mjesto pred Bogom, podloži se Božjoj vlasti i čini njegovu volju.
Kod tebe se može doslovno reći da ti se Sotona približava. Pa ipak, to se ne mora uvijek tako očitovati. Obično se čovjek vraća pod Sotoninu vlast i njegov đavolski utjecaj na naš život raste korak po korak.

Napravi stvar do kraja! Polovični kršćanin je poput polovice nogometne lopte: potpuno bezvrijedan.
Odupri se Đavlu i grijehu i on će pobjeći od tebe, a Bog će ti se približiti.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *