Zatočeni – Natascha Kampusch – i svijet?

atočeni – Natascha Kampusch – i svijet?

Nataschu Kampusch je oteo čovjek zvan Priklopil. Oteo ju je dok je bila dijete – sa 12 godina. U njegovom zatočeništvu je bila punih 8 godina. Gotovo cijelo
djetinjstvo. Po nekima, najbolje i najljepše dane svog života. Držao ju je u maloj sobi od pet kvadratnih metara, prvih godina bez ikakvih kontakata s vanjskim svijetom.
Kasnije joj je dopustio obrazovne kanale na malom televizoru i određene knjige. Ali sve to vrijeme bila je u njegovoj vlasti, zatočena i bez mogućnosti za bijeg.
Maltretirana i života svedenog na puko preživljavanje, jadna djevojka u osam godina dobila je samo tri kilograma i porasla samo 15 centimetara.

To je doista tužna priča. No, nažalost to nije jedini slučaj. Mnogo ljudi je zatočeno, daleko više nego što bi itko mogao sanjati. Isus je rekao farizejima: "Svi ste vi robovi grijeha".
To ne važi samo za farizeje, nego za sve ljude – jer nitko nije bezgrešan. Cijeli naš svijet je u ropstvu i zatočeništvu – grijeha. Ljudi su zatočeni grijehom i ne mogu mu pobjeći. Ne mogu si pomoći, kao što si ni Natascha nije mogla pomoći, niti mogu pomoći jedni drugima da se riješe vlasti grijeha, kao
što ni policija i svi dobronamjerni ljudi nisu mogli pomoći Nataschi. Ljudi mogu pokušati spasiti se činjenjem dobrih djela, odricanjem, meditacijom i kojim god načinima. Ali sve to ne postiže rezultate. I u takvom životu, poput Natasche, ljudi ne mogu rasti, ne mogu živjeti punim životom. Zgrbljeni i skučeni proživljavaju svoje živote u bijedi i vlasti grijeha.

Natascha je uspjela pobjeći, uhvatila je svoju priliku. Nije važno smatrate li to Božjom zaslugom ili ne. Ali pobjeći iz vlasti grijeha može se samo po Kristu i sami tu ne možemo ništa učiniti. Jer kako ćemo nadoknaditi vlastiti grijeh? Sve naše zloće i zla od rođenja? Koju cijenu ćemo platiti? Pisano je da je kazna za grijeh smrt. Ne smrt samo tijela, već i smrt naše budućnosti. Kao što je Natasha bila uskraćena života, tako i mi možemo biti uskraćeni našeg vječnog života. Ali ipak postoji nada – Krist. Prorok Šimun, kada ga je vidio, prorekao je: "…oči su mi vidjele tvoje spasenje koje si pripravio za sve narode". A i Krist sam potvrđuje svoje djelo riječima: "Ja, Sin Čovječji, došao sam tražiti i spasiti izgubljene."

Krist je umro za nas, odnio je naše grijehe i našu krivnju. I sada slobodno možemo otići. Koliko li je puta Natascha u svom zatočeništvu pomislila na bijeg? Što bi li dala da su se
odjednom stvorila vrata kroz koja može slobodno izaći? A Krist kaže: "Ja sam vrata. Koji su ušli kroz vrata, bit će spašeni…" Hoćemo li prihvatiti priliku za bijeg? Za spasenje?

Ono što ćemo ostaviti i izgubiti je mala sobica života. Par knjiga i televizor. Kratki i skučeni život. Što dobivamo? Natascha je dobila ostatak svog života, uspjela je dobiti i nekoliko stotina tisuća eura. Što ćemo izgubiti ako odaberemo Krista? Ovaj život s nepouzdanim jamstvom za kratku sreću tj. automobil, kuću, par hrpi novca – naravno, ako ćemo i to imati. I sve to lako možemo izgubiti – kada dođe kraj svakome čovjeku. No, prihvatimo li Krista – što ćemo dobiti? Priliku za ostatak našeg života – vječnog života. Smisao i svrhu u životu. Nadu i vjeru. Napokon ćemo se moći susresti lice u lice sa svojim nebeskim Ocem. Kolika je cijena života? Cijena života koji traje vječno? 1000 eura? 2 tisuće? Milijarda? Novcem ne možemo kupiti život. Ali Krist nam ga daje besplatno. Jer nas toliko voli. Više nego što možemo zamisliti.

I zato za kraj, ostaje nam pitanje s početka. Naša tužna priča o zatočeništvu u grijehu. Maloj sobi i okrutnom otmičaru. Naša prilika za bijeg je Krist. Naša prilika za spasenje je sada? Hoćeš li je prihvatiti? Krista?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *