Od Aleistera Crowleyja preko Micka Jaggera do Marilyn Manson

Sotonina osoba uvijek je opasno fascinirala ljude. Sotona je postojana figura u povijesti čovječanstva. Umjetnici i pisci osobito se bave tamnom stranom.

U 20. stoljeću, zlo zagovara najpoznatiji satanist Aleister Crowley sa svojom Antibiblijom. Vjerojatno je Robert Johnson (blues glazbenik) bio prvi pjevač koji se upustio s Đavlom. Đavlu je prodao dušu.

Šezdesetih godina s Beatlesima i Stonesima došlo je do prvog vrhunca crnog vala u glazbi. Oni su se više ili manje skriveno klanjali svome učitelju Crowleyu. U to je doba utemeljena i Sotonistička crkva. Neki poznati članovi bili su Roman Polanski, Sammy Davis jr., Jane Mansfield i drugi. Tada još mladi Ozzy Osbourne počeo je ’69. sa svojim ‘okultnim rockom’. Šokirao je društvo tekstovima kao što je: ‘Uzmi jedan život, postaje jeftin; ubij nekoga, nitko neće plakati.’

Drugi bendovi slijedili su taj trend, no do drugog vala ‘crnog metala’ došlo je tek 80-tih godina. Rock glazba, koja je već kasnih šezdesetih izdala svoje ideale i vizije, prometnula se u sve goru predstavu strave i užasa. Pticama su se odgrizale glave, pilež gitara i krvave, satanističke predstave nadmašile su same sebe i pretvorile pozornice u stratišta i mučilišta.

Tekstovi nadilaze sve prostačko i odvratno što je do tada bilo na tržištu. Jedan bend obećava poklonicima ‘istjerati moždanu masu na obje strane.’ Onda se na pozornici počinju nabacivati komadima mesa, umjetna krv teče je u debelim mlazovima, odrubljuju se glave, mučki ubija i raspinje na ‘Sotono, izađi’.

King Diamond, Venom i mnogi drugi kunu se u Gospodara tame. Mlađariji pričaju o demonima koji planiraju urotu protiv neba. Ili upozoravaju nebo da će uskoro zadrhtati od straha. Svojom infernalističkom bukom prijete samome Bogu. Upozoravaju Boga da će Gospodar pakla uskoro zauzeti Božje prijestolje. Svojim predstavama tisuće mladih povlače sa sobom u svoj svijet izvitoperenog ukusa.
Većina rock glazbenika propovijeda svojim mladim poklonicima jeftino, masovno izdanje satanisma a lá Crowley. Izvjesni Anton Lavey obilježio je taj okultni karneval.

A sada nešto o Marilynu Mansonu. Svatko tko se malo dulje bavio tom vrstom glazbe reći će da se radi o komičnoj figuri jeftinog, trećerazrednog profila. Financiraju ga neupućena djeca koja ne poznaju čak ni vlastitu glazbu. Kao što je govorio već stari Ronnie James Dio: ‘… sve, jer tako nastoje postati poznati, sve je bullshit!’
Manson je shvatio da razmažena i iznutra prazna djeca trebaju ‘slavljenje nasilja’ da bi se oslobodila svakodnevnih frustracija. U tome slijedi takozvanu ‘teoriju frustracijske agresije’.

No događaji zadnjih godina pokazuju da gledanje nasilnih predstava nije prikladno za oslobađanje od frustracija, već nezrele ljude odgaja u nasilnike.

Biblija kaže: ‘Što čovjek sije, to će i žeti.’

Sjeme nasilja sve će se više širiti. Pavao to predviđa u Bibliji, u 2. poslanici Timoteju, 3. poglavlje, 2. stih:
“… jer će ljudi biti sebeljupci, srebroljupci … bezosjećajni, nepomirljivi, klevetnici, neobuzdani, goropadni, neljubitelji dobrih, izdajnici …”

Govori o goropadnim ljudima. Propovijedao je upravo nasiljem zasićenim ljudima Rimskoga carstva i mnogima je pomogao pri jasnom zaokretu prema Bogu ljubavi.

Dopušteno mi je da iz svijeta bezdušnosti dođem k Isusu.

Bogu hvala.

0 Comments

  1. adrijan

    o sotonizmu

    poštovani,sajt vam je superb.prvi puta nabasah na njega.upravo čitam pisma.i mislim da vam se potkrala mala greška.naime,roman polanski nije biočlan niti jedne sekte.kako ja znam.neznam od kuda vam taj podatak?sve drugo je ok.pozdrav.

  2. gocglory

    Odličan članak!

    Kako rekoh-odličan članak! Međutim, nadam se da kada kažete \”rock\” ne okarakterizirate taj stil glazbe kao sotonsko djelo. Pitam to kao aktivan slušatelj suvremene kršćanske glazbe kroz proteklih 20-tak godina. Na žalost, još uvijek se danas vode rasprave koji glazbeni stil/žanr je od Boga a koji nije. Takve plitke rasprave samo dokazuje da ljudi ne poznaju Boga i njegovu Riječ, jer ona kaže da sotona nije tvorac ničega, već da savršeno Božje djelo nastoji izopačiti, kao što je očigledno slučaj s nekim granama rock glazbe, ali i glazbe opčenito. Osobno mogu posvjedočiti da je kršćanski rock imao presudnu ulogu i najveći utjecaj na moje predanje Bogu, i da mi je govorio kada ništa drugo nije. A svi znamo da sotona preko \”svojih\” sredstava ne dovodi čovjeka k Bogu, već ga lažima i prijevarama \”tjera\” od Boga. Oprostite što sam bio predugačak.
    Inače, odlični ste i ponosim se vama. Božji blagoslov!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *