Čuješ li zvijezde?

wooooow!!! Jeste li ikada pokušali prebrojiti zvijezde za vedre ljetne noći? Na moru, van dosega osvjetljenja naseljenih mjesta. Woooow… koliko ih je!? Na tisuće, milijune možda čak. Ne može ih se izbrojiti… Ili ipak može?
Jedne vedre noći prije oko 4000 godina, jedan se starac potužio Bogu jer nije imao djece. A On ga “izvede van i reče: ‘Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.’ A onda doda: ‘Toliko će biti tvoje potomstvo.’ ” (Postanak 15:5)

Bez optičkih pomagala antički su astronomi izbrojali nešto više od tisuću zvijezda (Ptolomej). Suvremeni nam znanstvenici kažu da ih je uz najbolji vid i idealne uvjete, golim okom vidljivo oko 6000. Ali pošto s određenog mjesta na Zemlji vidimo samo polovicu neba, onda i možemo vidjeti samo 3000 zvijezda. Manje od broja zrnaca pijeska što stane u šaku. Je li toliko potomaka Bog obećao Abrahamu? 3000? Pa i nije neki broj za daleku budućnost. Ili ipak…?


Premotajmo ipak u naše doba. I naši moderni znanstvenici se pitaju koliko je uistinu zvijezda koje možemo vidjeti teleskopom? Broj je prevelik da bi ih brojali jednu po jednu pa su promatrali jedan manji dio neba. Temeljito ga pretražili i rezultat interpolirali na cijelo nebo. Tako su došli do brojke od 7•1022 (to je 7 i iza nje 22 nule).

M13 Evo male ilustracije tog broja. Uzmimo npr. mrave veličine 5 mm i napunimo njima veliku piramidu u Gizi. Veličanstveno zdanje, jedno od sedam svjetskih čuda. Dimenzije njene baze su 230×230 m a visioka je 137 m. Koliko bi bilo potrebno takvih piramida da u njih stane tih 7•1022 mrava (kao što je broj zvijezda)? Odgovor je 600 milijuna piramida. No i to je prilično velik broj da bi ga jednostavno sebi predočili. Pa evo još jedne ilustracije. Niz od tih 600 milijuna piramida poredanih jedna do druge (ne zaboravimo – punih mrava) protezao bi se gotovo do Sunca.

Najbržem današnjem kompjutoru bi trebalo preko 2 milijuna godina da izbroji do tog broja koliko je zvijezda. A to su samo zvijezde čiju svjetlost možemo opaziti današnjim teleskopima. Pravi broj je zasigurno višestruko veći. I onda se postavlja pitanje: gdje sa tim pustim zvijezdama? Koliki je svemir koji ih sve sadržava? Krenimo od našeg Sunca koje je jedna od tih zvijezda. I to jedna od manjih. Najveće su velike poput cijelog Sunčeva sustava. Nama najbliža zvijezda Proxima Centauri je udaljena 4,2 svjetlosne godine (1 svjetlosna godina je udaljenost koju prijeđe svjetlost u 1 godini i iznosi gotovo 10 tisuća milijardi kilometara; Zemlja je udaljena od Sunca 8,3 svjetlosne minute; Mjesec od Zemlje 1,3 svjetlosnu sekundu).

M31 Zvijezde su grupirane u galaktike. U našoj galaktici, Mliječnom Putu, ima ih nekoliko stotina milijardi i raspoređene su u obliku diska sa spiralnim kracima i ispupčenjem u središnjem dijelu. Mliječni Put je promjera oko 100 000 svjetlosnih godina a naše je Sunce na 27 000 s.g. od središta galaktike i napravi krug oko njega svakih 220 milijuna godina. Galaktike su grupirane u galaktička jata. Naše Lokalno jato se sastoji od 40-ak galaktika (i po tome je jedno od siromašnijih). Najveći članovi su naš Mliječni Put i poznata Andromedina galaktika (na slici gore-lijevo). Inače, najdalji objekt vidljiv golim okom, udaljen oko 2,9 miliona s.g. A tek smo izašli iz našeg susjedstva! Dalje, naše Lokalno jata pripada našem Lokalnom superjatu galaktika. Superjata su najveći poznati ustroji materije u svemirskim razmjerima koja, procjenjuje se, ukupno sadrže oko nekoliko stotina milijardi galaktika. Prošle godine je objavljeno da je uz pomoć dva najjača teleskopa opažena malena galaktika koja je do sada najdalji opaženi objekt u svemiru. Nalazi se na udaljenosti od oko 13 milijardi svjetlosnih godina. U stvari, slika koju vidimo je ta galaktika kakva je bila prije 13 milijardi godina (jer je svjetlosti trebalo toliko vremena da dođe do nas sa te ogromne udaljenosti). Po zadnjim procjenama svemir je tada bio star “samo” 750 milijuna godina.

Galaktički skup u HerkuluNeminovno se nameće pitanje gdje smo mi u tom ogromnom prostranstvu? Kakvo je naše značenje kad ne možemo pojmiti niti veličinu našeg “susjedstva”? Suočeni ovakvim svemirom hoćemo li doći do zaključka slična onomu od Immanuela Kanta, njemačkog filozofa iz 18. st. koji kaže da “neizmjerljivo ogroman svemir uništava našu važnost“?

Jesmo li uistinu nitko i ništa u ovom nepojmljivom prostranstvu; samo slabašna iskrica svjesti o sebi i svijetu oko nas? Grci su čovjeka nazvali riječju antropos što u prijevodu znači “onaj koji gleda gore“. A to “gledanje gore” se ne odnosi samo na divljenje nebeskom prostranstvu, jer taj čovjek ima svijest o još nečemu ili bolje reći nekome. O Bogu. Bogu koji je stvorio sve te zvijezde i za koga piše da “On određuje broj zvijezda, i svaku njezinim imenom naziva.” (Psalam 147:4) Našim kompjutorima bi trebali milijuni godina da izbroje do broja koliko je zvijezda a Bog svaku njezinim imenom naziva. Ima li povrh toga još vremena i za nas?

pa što je čovjek da ga se spominješ? Poslušajmo kralja Davida koji je u djetinjstvu bio pastir i proveo mnoge noći na otvorenom pod zvjezdanim nebom. Gledajući gore on kaže: “Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti – pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš?” (Psalam 8:4-5)
David se divio nebu, uviđao je njegovu veličinu i svoju beznačajnost u usporedbi sa njim i nije mu jasno da jedan veliki Bog koji je to sve stvorio želi imati posla sa njim. A ipak jasno je iskusio Njegovu ruku i blagoslove u svome životu i svoju vrijednost u Njegovim očima. Unatoč našoj ništavnosti Bog nam svakome govori: “dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim.” (Izaija 43:4)

Čemu onda toliki svemir? Očito nije s razlogom da nam nabije komplekse kao što je Kant rezignirao. Čak nas i sam Bog potiče: “Podignite oči i gledajte: tko je to stvorio?” (Izaija 40:26a) A u pitanju se krije i odgovor – da bi spoznali onoga koji je to stvorio. Jedan od razloga ovako velikog svemira je taj da bi mi ljudi mogli spoznati i cijeniti Božju slavu i moć. I opet, to je jako dobro razumio David dok je za vedrih noći na zelenim pašnjacima pjevao: Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti, al’ po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu.” (Psalam 19:2-5) Zato ako želite čuti što vam zvijezde In God's Handsporučuju nemojte odgovor tražiti na zadnjim stranicama novina ili u nekim časopisima, jer nije to riječ, a ni govor nije, već iziđite van pod nebeski svod i otvorite oči i srce da čujete kako po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu dok vam nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *