EVOLUCIJA?

Pitanje kako su nastali naš svemir, Zemlja i život oduvijek je zaokupljalo ljude. Danas konačno imamo odgovor na to pitanje. Stari ili mladi, znanstvenici ili radnici, jednostavno svi danas poznaju priču o postanku svemira i života:

“Na početku bijaše veliki prasak. Iz te gigantske eksplozije oblikovali su se svi planetarni sustavi, pa i Zemlja. Okvirni uvjeti koji su vladali na mladoj Zemlji pred nekoliko milijardi godina omogućili su slučajan nastanak molekularnih osnova organskog života (npr. aminokiselina kao gradivnih elemenata bjelančevina), iz kojih su se razvili prvi primitivni organizmi (jednostanična bića). Slučajne, iznenadne promjene (mutacije) i miješanja nasljednog materijala osigurali su stalno proširenje genetske raznolikosti nastajućih populacija odnosno vrsta (genetski pool). Na taj način nastale različite mogućnosti prilagodbe na okolne uvjete dovele su naposljetku do različite uspješnosti razmnožavanja (selekcija) i time do ciljanog, postupnog razvitka prema višim bićima (evolucija). Nove vrste nastaju (makroevolucija) ili izumiru, tako da se cjelokupni razvoj života od jednostaničnih bića do čovjeka može pratiti u obliku razvojnog stabla.”

U školskim i sveučilišnim udžbenicima, svim medijima i, konačno, u tvojoj glavi, makroevolucija je znanstveno dokazana činjenica i ima monopolistički položaj. Teorija makroevolucije živih bića ipak nije rezultat znanstvenih nalaza, već pretpostavka za njihovu interpretaciju. O alternativama se više i ne razmišlja. Primjerice sličnosti ili zajedničke osobine živih bića (npr. pohranjivanje nasljednih informacija putem DNA, sličnosti između čovjeka i majmuna) mogu ukazivati ne samo na zajedničko podrijetlo, već i na zajedničkog začetnika (arhitekta, graditelja, stvoritelja, Boga).

Koje naočale stavljaš kada promatraš svijet i objašnjenja svoga podrijetla? Jesu li tvoje naočale obojene nekritički evolucionistički? Skini ih na čas i razmotri nekoliko argumenata protiv teorije evolucije:

1. Može li se istražiti nastanak života?
Svejedno je kako se odvijalo nastajanje života: ni ti ni itko drugi nije bio prisutan. Nitko nije promatrao kako je pred nekoliko milijuna godina čovjek sišao s drveta. Ne postoji ni pokus koji bi ponovio nastanak života. Sve se već dogodilo i ne može se reproducirati. Nema ni prirodoznanstvenog dokaza evolucije ni alternativnih pokušaja objašnjenja.

2. Je li nastanak života moguć?
Još do nedavno znanstvenici su bili uvjereni da iz trulog mesa ?nastaju? muhe, a iz vreća sa žitom miševi. To je bila činjenica koja se naizgled mogla ustanoviti promatranjem. Danas je jasno koliko je naivna bila ta pretpostavka.
No kako je u zamišljenoj prajuhi na mladoj Zemlji, u ekstremnim uvjetima, iz nežive materije mogao nastati život?
Primjeri:

* Stanica je visoko složeni organizam koji se sastoji od mnoštva isto tako složenih podsistema (npr. membrane, stanične jezgre s DNA, itd.). Vjerojatnost da se takav high-tech aparat stvori slučajno jednak je nuli. Već bakterija treba oko 1500 različitih enzima (bjelančevina), od kojih se svaki sastoji od stotina aminokiselina (20 vrsta) u točno određenom poretku. Vjerojatnost da se samo jedan od tih enzima slučajno stvori na pravom mjestu u pravo vrijeme već je blizu nule. Vjerojatnost stvaranja 1500 enzima stvarno je nikakva. A to je samo mali dio toga složenog organizma. S kakvom vjerojatnošću može slučajno nastati cijela bakterija? Ili višestanični organizam?

* Sve tvoje nasljedne informacije pohranjene su u svakoj tvojoj stanici, u DNA stanične jezgre. No informacija uvijek treba kod, jezik, dakle voljni sporazum između pošiljatelja i primatelja. Informacija uvijek ima duhovnog začetnika, ona nikada ne nastaje slučajno. Kada bi primio kodirani signal iz svemira, znao bi da se tamo negdje nalazi inteligencija, negdje na nekom drugom planetu, jer kodirana informacija ne može nastati slučajno. Krajnje precizno kodirana informacija u svakoj stanici toliko je opširna da bi ispunila mnoge knjige. Zar i dalje smatraš da život nije stvorila inteligencija?

* Prirodni zakoni pobijaju teoriju evolucije: Drugi zakon termodinamike kaže da se materija ne organizira već uvijek poprima sve veći stupanj nereda (entropija). Razvoj dakle ne ide prema gore, već prema dolje (degeneracija).

3. Je li moguć postepen nastanak složenih sustava?
Varijacije i specijalizacije unutar postojećih osnovnih tipova (mikroevolucija) očigledna su činjenica (npr. otpornost na otrov, tamni oblik nekih vrsta leptira, Darwinove zebe s Galapagosa). No ti se primjeri najčešće navode kao dokazi makroevolucije. Makroevolucija pretpostavlja nastanak novih složenih struktura ili vrsta putem mnogo malih mutacija, korak po korak. Takve složene strukture su npr. vidni aparat (oči, pripadajući živci i moždane regije), letni sustav, pluća ili škrge, itd. ?iva bića sastoje se skoro samo od takvih složenih sistema, koji su apsolutno potrebni za sposobnost življenja i razmnožavanja. Oduzmemo li samo jedan mali dio od tog sistema, on više ne može funkcionirati, a time ni živo biće živjeti. Zato se oni i zovu ?složeni sustavi koji se ne mogu reducirati?. Svi dijelovi takvoga složenog sustava moraju se, prema gradivnom planu, istovremeno nalaziti u njegovu sastavu. Mnogi mali međukoraci, potrebni za to sukladno teoriji evolucije, ne omogućuju funkcioniranje tako da je razvoj takvih sustava tijekom više milijuna godina jednostavno nemoguć.

4. Jesu li vremenska mjerenja točna?
Pročitao si da slučajan nastanak života i složenih organizama nije nimalo vjerojatan. Jedina šansa koju teorija evolucije još ima je postulat neizmjerno velikih vremenskih razdoblja (milijuni i milijarde godina) koja prividno upućuju na vjerojatnost makroevolucije. Pomoću vremena raspada radioaktivih atoma može se izvršiti radiometrijsko određivanje starosti materije (npr. metoda koja rabi C14 ili kalij-argon). Pretpostavke za ta mjerenja ne postoje, međutim, bezuvjetno: konstantno vrijeme raspada tijekom cijelog razdoblja, poznate količine izvornih materija i produkata raspada, izostanak vanjskih utjecaja. Ima mjerenja istog objekta koja dovode do sasvim različitih rezultata. Ponekad se određena starost odbaci kao pogrešna jer rezultat ne odgovara očekivanjima.
Radiometrijske metode određivanja starosti stoje na vrlo klimavim nogama, no evolucionističkoj su teoriji neophodni milijuni godina da ne bi bila odmah odbačena.

5. Zašto nema prijelaznih oblika?
Ima na tone fosilnih nalaza oko 250.000 vrsta. No cijele se skupine živih bića odjednom pojavljuju u različitim oblicima. Uvijek nedostaju prijelazni oblici, potrebni prema teoriji evolucije, između vrsta koje navodno potječu jedna od druge. Za tim se veznim oblicima do danas očajnički traga, ali ih se ne nalazi (missing links). S obzirom na veliku količinu fosilno očuvanih organizama moglo bi se očekivati isto toliko mnogo fosilnih ostataka prijelaznih oblika. No ima tek nekoliko mješovitih oblika (npr. čudnovati kljunaš ili Archaeoteryx), koje treba vrednovati kao samostalne osnovne tipove.
Razvojno stablo, koje se tako često prikazuje, pretvara se tako u razvojni grm. Sve grane i ogranci nisu nađeni u fosilnom obliku tako da se navodno razvojno stablo sastoji samo od ravnih grana bez ikakve međusobne veze (zajedničkog podrijetla).

6. Kako se može objasniti sustav gradivnih elemenata?
Mnoga obilježja živih bića podijeljena su tako nesustavno na različite osnovne tipove da se ona više ne mogu svrstati na razvojna stabla. Čudnovati kljunaš posjeduje osobine sisavaca (dlaka, mliječne žlijezde), gmazova (polaže jaja) i ptica (rožnati kljun). Osim toga, živi u vodi i ima plivaće kožice te rep kojim vesla. Ne pristaje ni u jednu razvojnu liniju. Već slučajan nastanak tih obilježja nije nimalo vjerojatan, a kamoli paralelan višestruki nastanak takvih složenih osobina? Arhitektu ili graditelju živih bića lako je podijeliti jednom izmišljene sisteme na više stvorenih živih bića.

7. Alternativa
Nastanak života znanstveno se ne može istražiti.
Teoriju evolucije treba odbaciti jer
* život jednostavno ne može nastati slučajno
* postupan nastanak složenih sustava nije moguć
* milijungodišnja razdoblja iskonstruirana su
* fosilni prijelazni oblici u cjelini nedostaju
* sustav gradivnih elemenata ne može se objasniti
Unatoč tomu, evolucijska teorija važi kao ‘znanstvena’ činjenica, osobito u udžbenicima i općem mišljenju ljudi.



Stoga se formalno nameće aternativni odgovor:

* slučajni nastanak -> stvaranje
* složenost života, sustav gradivnih elemenata -> dizajner, arhitekt, planer, inteligencija
* nema prijelaznih oblika -> vrste postoje kao takve od početka
* djelovanje vremena, slučaja, mutacije, selekcije -> Božje djelovanje

Za to postoji jasna indicija. Ti nisi slučajno nastao, već te stvorio Bog. A Bog ima poruku za tebe. U Bibliji piše na samom početku:

“U početku stvori Bog nebo i zemlju.
I Bog stvori životinje na zemlji, žive stvorove u vodi, ptice krilate i bilje svake vrste.
I Bog stvori čovjeka na svoju sliku, muško i žensko stvori ih.
I vidje Bog da je dobro.”

Ljudi su, nažalost, odlučili živjeti bez Boga. To je do danas tako. Tu odvojenost Biblija naziva grijehom.
No postoji put povratka k Bogu. Zbog toga je Bog morao postati čovjekom, umrijeti za nas i uskrsnuti od mrtvih. To se dogodilo pred kojih 2.000 godina. Taj se čovjek zvao Isus. On je dokinuo tvoju odvojenost od Boga i ti prihvaćaš njegovu ponudu ako si zaista u to uvjeren/a i uzdaš se u to, tj. sve stavljaš na tu kartu.


Preispitaj to i razmotri posljedice. Pritom ne možeš ništa izgubiti, već sve dobiti.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *