U 1. dijelu malo smo se bavili pričom o heroinu. Sada bismo se željeli osvrnuti na aktualnu diskusiju o legalizaciji odnosno supstituciji.
Mnoge od sljedećih izreka danas se navode kao argument za legalizaciju (kontrolirani promet). Sljedeći argumenti danas su prihvaćeni i smatraju se točnima:
1. Čisti heroin nije štetan
2. Hašiš je bezopasan
3. Svatko je slobodan osobno uzimati drogu, time nikome ne škodi
4. Zabrana, a ne droga vodi u bijedu
5. Prostorijama za narkomane, prenoćištima, javnim kuhinjama može se pomoći narkomanima
6. Kontroliranom uporabom ovisnici nakon vremenski ograničene faze ovisnosti sami prestaju
7. Druge zemlje imaju uspjeha s liberalnom politikom prema drogama 8. Legalizacija smanjuje kriminal
9. Legalizacijom se može eliminirati narko-mafija
Ad 1.: Heroin u ‘čistom’ stanju dovodi do najteže ovisnosti. Djeluje direktno na mozak, potiskujući osjećaj boli i kočeći centar za disanje. Heroin razara ličnost ovisnika. Čini ga pasivnim i bezvoljnim. Ovisnici o heroinu zanemaruju međuljudske odnose prema obitelji i prijateljima. Osamljuju se i sve više ograničavaju na površne kontakte u narkomanskom miljeu. Gube osjećaj odgovornosti za sebe i druge, a često ne mogu više ni udovoljiti zatjevima profesionalnoga života ili škole. Heroin vodi u smrt gušenjem. Tada se govori o smrti zbog predoziranja. Kolika je ta prevelika doza u pojedinom slučaju ne može se točno izračunati unaprijed. Smrtni slučajevi događaju se, međutim, i bez predoziranja, primjerice uslijed plućnog edema (voda u plućima) ili nezgode. Povećala se i stopa samoubojstava. Sve te štetne pojave posljedice su samoga heroina, bez obzira na stupanj čistoće i neovisno o tome je li legalan ili ilegalan. Samo je po sebi razumljivo da izdavanje heroina pod liječničkim nadzorom ne može spriječiti te štetne pojave.
Ad 2.: U vezi s tim, molimo, pročitaj članak o pušenju hašiša!
Ad 3.: Ovisnici nisu slobodni, oni ne mogu odlučiti žele li živjeti s drogom ili bez nje! Mnogi mladi ljudi upravo iz neznanja upadaju u najdublju baruštinu ovisnosti. Supstitucija i legalizacija od novih će konzumenata droge načiniti prave ovisnike, koji onda zaista neće više imati mogućnost prestanka. No ovisnici ne škode samo sebi, oni su nesposobni za bilo kakav odnos te u bijedu odvlače i svoju obitelj i najbliže prijatelje.
Ad 4.: Ne zabrana, već droge same uzrokuju osjećajnu i tjelesnu bijedu i zapuštenost. Zabrana droga, naprotiv, mnogo više koristi ovisniku koji želi apstinirati. Alkoholičaru je gotovo nemoguće ostati ‘suh’ jer mu se njegov ‘štof’ nudi na svakom uglu.
Ad 5.: Ovisnik ne može slobodno odlučivati. Treba mu pomoć da bi se oslobodio. Ono što ne treba (ali bi svakako želio) je svaka podrška njegovu načinu života. Roditelji, koji svojoj ovisnoj djeci daju novac, isto su tako pozvani da razmisle o svome ponašanju kao i socijalne ustanove koje ‘jadnim’ ovisnicima nude krevet i jelo.
Ad 6.: Ovisnost o drogama kao što su heroin i kokain svakoga časa može dovesti do smrti. Sve je drugo umanjivanje opasnosti i samozavaravanje.
Ad 7.: Obrnuta bi izreka bila točna! Upravo negativna iskustva s liberalnom politikom prema drogama trebala bi potaknuti odgovorne da vode razumnu politiku prema drogama. Primjer: u vezi s liberalizacijom pušenja hašiša u Nizozemskoj iskazuju se sljedeće brojke: od 1984. do 1988. udvostručio se broj petnaestogodišnjaka koji puše hašiš. Od 1988. do 1992. još se jednom udvostručio broj pušača hašiša starih između četrnaest i sedamnaest godina, a broj dvanaestogodišnjaka i trinaestogodišnjaka čak se utrostručio (kao bivši ovisnik o heroinu volio bih znati konkretno koliko je te djece kasnije postalo ovisno o heroinu!!!). Stopa nasilnoga kriminala u Nizozemskoj najviša je u Europi, a i dalje raste.
Ad 8.: Legalizacija nijednog ovisnika neće učiniti čestitim građaninom. Opojna sredstva oslobađaju kočnice u čovjeku pa se on ponaša društveno neodgovorno. Najbolji je primjer za to još uvijek alkohol koji legalno uzrokuje mnogo patnje i bijede.
Ad 9.: Naivno je vjerovati da bi se organizirani kriminal, mafija, tako lako odrekao goleme dobiti iz trgovine drogom. Baš suprotno, narko-karteli i te kako bi rado nastavili voditi svoje poslove legalno i time neometano. To pokazuje upravo često spominjani, uglavnom sasvim krivo tumačeni primjer zabrane alkohola u SAD-u. Nakon ukidanja zabrane 1933. mafija se nije slomila, već je proširila svoju prljavu djelatnost. Pored toga, potrošnja alkohola, koja je jako pala za prohibicije, ponovno je primjetno porasla, praćena i ponovnim porastom zdravstvenih tegoba.
Legalizacija i supstitucija u našim su očima kapitulacija pred problemom ovisnosti o drogi. No činjenica je i da ovisnik ne može samo tako s time prestati. Čak i kada mu to uspije, propada na reintegraciji u društvo jer u tome ne nalazi smisla. Posao, veze, stan, automobil, odmor, sport, novac ne daju odgovor na pitanje o smislu i ne nude sigurnost. Zato je mogućnost ponovnog upadanja u drogu velika. Iskustvo pokazuje da toga čovjeka ne mogu zadržati ni terapeuti ni društvo. Samo droga, ono što poznaje, može ga utješiti u trenucima gubitka i potisnuti mučna pitanja i strahove.
No gdje su odgovori?
Tko nudi konačno rješenje?
Tko može trajno osloboditi te ljude njihove bijede?
Ni političari, ni liječnici, ni terapeuti, ni socijalni radnici, ni bračni partneri, ni roditelji, ni braća to ne mogu, a najmanje to može sam ovisnik! To je gorka istina koju si moraju priznati svi pogođeni.
Samo jedan može pomoći: samo Bog može osloboditi ljude od njihove ovisnosti. Molimo, pročitaj u vezi s time Franzovu, Markusovu, Biancinu, Thorbenovu i Claudijinu životnu priču; osim toga kod nas možeš dobiti i besplatnu literaturu o toj temi.
Navodimo nekoliko biblijskih citata koji pristaju toj temi i koje može iskoristiti svaki ovisnik u vjeri u Boga:
Ivan 5,24: “Onaj tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me poslao, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.” – samo ti Isus može dati istinski život.
Ivan 6,35: “Ja sam kruh života, tko dolazi k meni neće ogladnjeti, i tko vjeruje u mene neće ožednjeti nikada.” – samo Isus može zadovoljiti istinske potrebe (a time i osloboditi od ovisnosti).
Ivan 6,37: “…onoga koji dođe nipošto neću izbaciti van.” – s Isusom možemo imati najljepši i najtrajniji odnos.
Ivan 7,37: “Ako je tko žedan neka dođe k meni i neka pije!” – samo Isus može ublažiti našu čežnju.
Ivan 8,12: “Ja sam svjetlost svijeta; tko mene slijedi, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.” – Ovisnici žive u tami. Oni nemaju nade ni istinskog života. Isus želi unijeti svjetlo u njihovo propalo postojanje.
Ivan 8,31+32: “Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu ste moji učenici; spoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.” – Biblija je živa Božja Riječ, a ona može osloboditi čovjeka ako u nju vjeruje.
To je samo nekoliko navoda i to samo iz Ivanova evanđelja. Cijela Biblija govori o čovjekovu oslobađanju i spasenju. Ja sam to iskusio, znam o čemu govorim jer sam i sam dovoljno dugo bio ovisan o heroinu (i politoxu!) Ako imaš pitanja ili bi želio dati primjedbe ili trebaš pomoć, piši mi ili napiši pismo čitaoca.
sitni nesporazumi
Hasis jest gotovo potpuno bezopasan. Trave i hasisa sam doslovno popušio preko 2 do 3 kg u 5 godina. Nemam primjetne smetnje, osim sitnijih problema sa sjećanjem. Npr, dosta sam stvari nekad znao,a sad ih ne mogu povezat. Puno sam kemije potrošio poput amfetamina i nekih novih čudnih stvari, i zato smatram da ponekad nisam sposoban održat duže prepričavanje događaja kad sam vani na piću, no mislim da se dužom apstinencijom stanje lagano vraća u normalu. Heroin nije toksičan u prevelikoj mjeri, i pre mučan je sa svojim neprestanim povraćanjem. LSD ne ostavlja rupe na mozgu. Ali te šeta po rubu ludila, što izaziva osjećaj neopisivog i golemog straha da ćeš izgubit razum nepovratno. nakon prvog puta sam plakao jer dan iza mi se činio kao sumrak života.
No kasnije je bilo pozitivnih iskustava.
Kokain je “najčišća” droga.Toliko je prokleto dobra iluzija superiornosti i abnormalne intelektualne samouvjerenosti da je to stravično. Toliko volim sebe na toj drogi da se plašim pomislit na nju.
Nek se zna istina. Ta droga ti u pola sata rastegne potencijal do te mjere da imaš savršenu kontrolu koja nije nikakva iluzija dok traje jer je pregled situacije gotovo savršen. Problem je što prestane.
I ostaje prljav osjećaj zaključanosti i izoliranosti, i potrebe, naravno.
zlo je slabost koja je u meni proizvela roba.
zlo je ono što sam učinio majci ovih godina.
droga me dovela pred samoponiženja koja nikome nikad neću priznat jer je stid prevelik.
molim potpunu diskreciju mog pisma, nemogućnost da mi se netko neutralan obraća preko e-maila.
razlozi su valjda razumljivi.
problem je što još ne mogu zaboravit noći kad sam lovio trijezne komade bez problema, svojim novim kemijskim “ja”.
problem je što sam na rave partyima osjetio preveliku zavodljivost izopačenosti tih atmosfera.
problem je, što unatoč razumnijem odnosu s drogama u zadnje vrijeme, postoji strah da bi sa većom svotom novaca, moj život doživio slom.
neka ljudi znaju da se nema potrebe drogirat.