U2 u Zagrebu: Horizont bez crte između neba i zemlje

„No Line on the Horizon“ (Bez linije na horizontu) – naslov je posljednjeg studijskog albuma, dvanaestog po redu, irske rock skupine U2 koju, bez pretjerivanja, možemo nazvati jednom od najvećih rock grupa svih vremena. Pa ipak, globalnoj pozornosti koju uživa grupa čini se da izmiče sveobuhvatni uvid u nadahnuće i strast koji stoje u pozadini njihovog glazbenog stvaralaštva. O čemu govore antologijski stihovi Bona Voxa u kojima pjeva o svojoj vjeri u Kraljevstvo koje dolazi, kada će se sve boje sliti u jednu a gdje ulice neće imati imena? Što znači da sve to što traži još nije našao te da su ove vizije zapravo povezane s čovjekom koji je došao u ime ljubavi i bio izdan poljupcem? Nitko ne dvoji da dobra umjetnost ostaje apstraktna kako bi ostavila prostora onima koji je konzumiraju da je kreativno interpretiraju. Također je jasno i da je U2 prije svega umjetnička rock skupina, no čak se i u tom slučaju može reći da je slijepa točka masovne publike za kršćanske izvore grupe upravo začuđujuća. Sama grupa kao da se posljednjim albumom željela s time suočiti jer, kako teolog Steven R. Harmon sa sveučilišta Samford u Alabami kaže: „No Line on the Horizon“ je njihov najkršćanskiji glazbeni projekt do sada.

 

Prije nego što osluhnemo kršćanske glasove s albuma, treba napomenuti da ovdje nije potrebno dugotrajnim biografiranjem grupe uvjeravati kršćanstvu nesklonog ljubitelja U2-a o kršćanskoj matrici u kojoj grupa glazbeno djeluje. U tu svrhu sada postoji knjiga Stevea Stockmana: „U2: duhovno putovanje“ u izdanju Bono Recordsa. U kontekstu dosadašnjeg rada grupe, uzimajući u obzir i Bonov humanitarni angažman kojeg ne treba gledati odvojeno od onog glazbenog, slobodno otkrivamo da Bono, a s njim i veći dio grupe, već desetljećima gledaju budućnost svijeta kršćanskim očima i nadom. „Oče naš koji jesi na nebesima … dođi Kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji“ – ovako glase stihovi stožerne kršćanske molitve kojom kršćani izražavaju svoju čežnju za dolaskom Božjeg kraljevstva i za ujedinjenjem neba i zemlje u jedinstvenoj volji njihovog Stvoritelja. Ta čežnja podrazumijeva dvije ključne stvari koje egzistencialno određuju poetiku U2. 1. Ovaj svijet nije prihvatljiv u stanju u kakvom jest – on je okrutan i nepravedan te ljudsko biće ne nalazi u njemu ispunjenje svojih snova i čežnji; te 2. dolazi drugačiji Svijet, onaj u kojem je Kralj Isus Krist i pod čijom vladavinom dolazi do ujedinjenja neba i zemlje. To je budući svijet koji dolazi, i na neki način već jest te se već sada može vidjeti. Svijet u kojem Bog Stvoritelj ima puno zajedništvo sa svojim stvorenjem, gdje su nepravde ispravljenje a patnja iskupljena u slavu. Dakle svijet u kojem nema linije razgraničenja između neba i zemlje a ujedinjuje ih Sin čovječji i Sin Božji – Isus Krist. „No line on the Horizon“ je glazbena ispovijest te nade i tog pogleda na budućnost i sudbinu ovog prelomljenog svijeta. Bonova vizija ponovne uspostave sveopće harmonije svijeta (neba i zemlje) koja je zapravo temeljito kršćanska.

Da ne bi bilo zabune, gledanje u dolazeći Svijet poput gledanja na horizont ne znači sjedenje skrštenih ruku napuštajući njegovo trenutačno stanje takvim kakvo jest. Ako i dalje slijedimo ilustraciju kreativnog dinama grupe U2, Bona Voxa, onda možemo vidjeti da je onaj tko kršćanski gleda u ovaj horizont, i u praktičnom smislu sklon živjeti na način koji odgovara nadolazećem Svijetu. Bono je jedan od najutjecajnijih humanitaraca današnjice koji ulaže ogromne napore u borbi protiv svijetskog siromaštva lobirajući za opći otpust duga zemljama trećeg svijeta, kao i u strategijama suzbijanja globalnog širenja AIDS-a. Onaj tko ne vidi integralnu povezanost između njegovog glazbenog i humanitarnog rada zapravo ne razumije ni jedno ni drugo. Zato je kršćanstvo – sa svojim pogledom na horizont bez razgraničenja neba i zemlje – povijesno gledano prilično dinamičan fenomen. Kršćanski život i jest zapravo hod na putu u susret tom nadolazećem Kraljevstvu jedinstva.

Kakve veze to ima sa ljubiteljima U2 koje zanima samo njihova glazba bez ovog kršćanskog aditiva? Pretpostavljam da je površno slušanje i jeftino koncertno uzbuđenje legitiman odabir pojedinca kojeg zanima „rockanje“ a ne „to religijsko filozofiranje“. Priznajemo, gore rečeno nema nikakve veze s onima koji načine taj odabir. No onaj tko dođe na koncert grupe U2, koji tamo iskusi zanos, ekstazu i gotovo religijsko iskustvo koje se miješa sa gorko-slatkim iskustvom vlastitog života, mogao bi biti pozitivno iznenađen ako sazna da to možda nije samo „show“ i trenutno uzbuđenje bez trajnijeg sadržaja. Dok slijedi koncertnu turbulenciju U2-a, mogao bi časkom biti izložen dašku slave koja ga zapuhne iz Svijeta koji dolazi; mogao bi i sam otkriti da je mnogo veći prijatelj tog Svijeta nego što je sam mogao i pomisliti, a da je vladavina Isusa Krista bliža čežnjama njegovog srca no što je on bio spreman priznati. Ukoliko on ima uši da čuje i oči da vidi plodove izvora na kojima se U2 nadahnjuje, hoće li imati hrabrosti i sam otići na izvor i napiti se te i sam na svoj način postati izvorom za druge?   

The future needs a big kiss
Winds blows with a twist
Never seen a moon like this
Can you see it too?

Ovo su otvarajući stihovi pjesme „Get on your Boots“ koja otvara i sam album. Pjesma poziva na aktivni odaziv dolazećoj budućnosti, ona treba tvoj poljubac. Vjetrovi pušu nepredvidivo i iznenađujuće, neke stvari na koje smo svakodnevno gledali ravnodušno, odjednom postaju začudne i nove – „Vidiš li i ti isto?“ – pita Bono. Ako da: „Get on your boots!“ i idemo – u susret Kristu!

            “Kamo? Kako?” – posve su sada prirodna pitanja. U ovom slučaju odgovori neće plesati kako pitanja sviraju, oni će se morati otkrivati na samom putovanju na vlastitoj koži. Putovanje počinje stupanjem u zajedništvo s drugim putnicima koji gledaju na “horizont bez crte” i onoga koji ju je dokinuo. U istoj pjesmi, koja je i sama apstraktni poziv na ovo isto, Bono pjeva:

Here’s where we gotta be
Love and community
Laughter is eternity
If joy is real

Vidiš li to? Ako da – Get on your boots!        

           

Roko Kerovec


ps: Vaše komentare možete ostaviti na našem forumu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *