Emo – plačljivi trend među mladima

Djevojka, crno obojene kose, s debelim naslagama sjenila na kapcima. Govori tiho u svoju web-kameru, priča o sebi, o svojim osjećajima te da traži prijateljicu. Video je stavlja online i malo kasnije dobiva prve odgovore: “Usrani EMO! Ubij se, ako si depresivna!”
Emo – vrsta glazbe, modni fenomen, životni stav. Taj mladalački pokret jedva da ijednog tinejdžera ostavlja hladnim: netko je ili emo ili ih mrzi.
Porijeklo scene nalazi se u Washingtonu D.C. Sredinom 1980-tih američka je istočna obala bila uporište hardcore-a, ekstremno tvrde varijante punkrock-a. Za neke je grupe u Washingtonu mačizam te scene bio predosadan. Nisu željeli pjevati samo o uobičajenim temama – bijesu, srdžbi, mržnji. Imali su osjećaje, bili su zaljubljeni, tugovali … i njihova je glazba imala prenositi te emocije. Rođen je emo (emotional hardcore ili emo-core).
Izvorna hardcore scena nije znala što bi s tim “slabićima”. Na pravom se hardcore koncertu divljalo. Na emo izvedbi moglo se čak dogoditi da se pjevač na pozornici rasplače.

Pripadnici emo pokreta ubrzo su se i modno izdigli od ostalih supkultura. Prepoznaje ih se po crno obojenoj kosi i sjenilu na kapcima (i kod mladića). Uske hlače i puloveri također pripadaju emo načinu oblačenja, kao i pojas sa zakovicama i kopča u obliku mrtvačke glave. Mladi su zamijenili i marte starkama. Prevladavaju crna i ružičasta boja. Jako važne su i frizure. Mladići puštaju šiške preko lica pa im se jedva vide oči. Djevojke rado nose ružičaste ili otrovno zelene pramenove.

Devedesetih je godina pokret bio na vrhuncu – svakako što se tiče underground-a. U međuvremenu se emo proširio svijetom i omiljen je među djecom iz svih društvenih slojeva. Kod pripadnika emo pokreta osjećaji su u prvom planu. Oni pišu pjesme i vode dnevnik (odnosno  myspace stranicu). Često su tužni, očajni i govore o samoubojstvu. Teme poput tuge i smrti se ne potiskuju, no pokreću ih i ljubav i prijateljstvo. Emo daje oduška svojim osjećajima, čak i na području spolnosti – biseksualnost je uobičajena na sceni.

Emo pokret često kritiziraju zbog sentimentalnosti: “Emo doživljava živčani slom već ako u supermarketu nema njegova omiljenog sladoleda.” Punkeri ih posebno preziru. Često ih zlostavljaju, pljuju na njih i tuku. Jako hrabro! Punkeri su još sedamdesetih odabrali mirne hipije za neprijatelje … sada su to nježni pripadnici emo pokreta koje mlate.

No pravi emo rado živi s odbijanjem i nerazumijevanjem okoline. To ga samo potvrđuje u njegovu svjetskom bolu i čini ga introvertnim poput kornjače.
Razlike ne mogu biti veće: radikalni punkeri sa svojom agresivnošću, političkim anarhizmom i alkoholizmom – nasuprot njima emo pokret, čiji pripadnici lutaju ovim žalosnim svijetom ekstremno naglašenih osjećaja, melankolični i introvertni.
Na mladalačkim scenama ekstremi daju ton. Uravnoteženi osjećajni život teško se nalazi u tinejdžera. Pritom nas osjećaji trebaju podupirati, a ne tlačiti! Život nam ne bi trebali obilježavati osjećaji, osjećaji bi trebali pratiti životnu stvarnost. Pravi osjećaji čine čovjeka … i u tome je Isus Krist najveći uzor. Radovao se kada je bilo razloga za radost (na svadbi u kani) – i plakao je i tugovao nad smrću svojih prijatelja Lazara i Ivana Krstitelja. Isus je imao STVARNE osjećaje jer je i njegov život bio – i jest STVARAN. Ne daj da te zavaraju osjećaji! Potraži Boga, tada ćeš osjetiti pravu radost, pravu ljubav i vječni mir.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *