Što je potrebno za Veliki prasak – uputstvo za ljude i bogove željne eksperimentiranja

Modernim istraživanjima iz područja fizike treba zahvaliti što možemo razumijeti postanak svemira kroz Veliki prasak, a time i odakle potječemo. Poznat je cjelokupni tijek od samo nekoliko nano sekundi nakon Velikog praska pa do postanka današnjih zvijezda i planeta.

Međutim, nije uopće lako pronaći nekoga tko s time ima iskustva. Stvar dodatno otežava to što se upravo ti ljudi uvijek posebno oprezno izražavaju. Osim toga gotovo da nitko ne govori o tome kako uopće proizvesti takvu kozmičku juhu.

Ovo uputstvo trebao bi konačno sve pojasniti. Naime, nije uopće teško proizvesti veliki prasak!

Takav veliki prasak gotovo da ne treba prostora i može se iskušati u svakoj dnevnoj sobi. Optimalan preduvjet vjerojatno bi mogao biti jedan beskonačno mali prostor, onakav o kakvom se radilo kod našeg Velikog praska. Ovaj potonji je prostor čije širenje ne postoji, ali ipak nije ravno nuli (možete dobiti kod svakog dobrog matematičara).

Sve što još treba za jedan takav prasak je kozmička juha (o kojoj ću kasnije nešto pobliže reći) i nešto sreće. Ostalo ide samo od sebe, bez daljnjega nadzora. Jednostavno ne treba previše inzistirati na određenom rezultatu. Ako ste otvoreni za sve ono što iz toga može proizaći, tada se sigurno nećete razočarati! Ako, pak, stvar ne klapa, slijedi novi pokušaj.

Najteža stvar u cijelom tom eksperimentu s velikim praskom je nabavka kozmičke juhe iz koje nastaje sve ostalo. U osnovi to je slično kao kad netko hoće sam ručno sastaviti atomsku bombu: lako ju je napraviti, ali je problem doći do materijala. Pritom držim da ovakav veliki prasak ima izrazito impresivniji efekat!

Što se tiče kozmičke juhe, ne smiju nas prevariti mnogobrojni jeftini plagijati. Neki izgledaju ovako:

Ovdje treba još jednom posebno upozoriti na plagijat koji je već mnoge zavarao (vjerojatno ne samo zbog velikog odjeka u tisku): na kozmičku juhu koja je navodno proizvedena u eksperimentu ALICE izvedenom na LHC-akceleratoru u Švicarskoj radi simulacije Velikog praska. Pažljivi promatrač brzo će utvrditi da atomsko-fizikalne aktivnosti u eksperimentu nisu ništa drugo nego one iste koja se u atmosferi sasvim prirodno svakodnevno odvijaju same od sebe. Jedina je razlika u tome da u visokim slojevima atmosfere obično nema divovskih detektora. Da su srazovi visoko energetskih iona mogli proizvesti kozmičku juhu, bili bismo se već odavno u njoj utopili, jer neprekidno prema našem planetu hrpimice pljušte čestice koje dijelom imaju još puno veći energetski potencijal, i to u obliku ekstraterestričkih zračenja te se pritom sudaraju sa svim mogućim česticama kod nas.

Jedna efikasna premordijalna juha mora osigurati sljedeće:

  • Ona mora obuhvatiti sve postojeće fizikalne zakone – posebno mora osigurati gravitaciju, električne interakcije, jaku te slabu nuklearnu silu ili alternativno jednu jedinstvenu silu iz koje će se zatim razviti sve ostale četiri fundamentalne sile.
  • Iz kozmičke juhe u kratkom roku moraju se formirati kvarkovi, leptoni i interaktivne čestice kako bi se u interakciji postojećih elementarnih sila mogle sastaviti kompliciranije čestice. Dobra kozmička juha proizvest će sve potrebne elemente jednog univerzuma – u protivnom je to stvarno dosadna izvedba. Osim toga materija i antimaterija moraju se dobro razlikovati, inače se svemir neće oblikovati!
  • Prirodne konstante kozmičke juhe moraju biti točno usklađene. Najmanja odstupanja čine kompletni proizvod bezvrijednim.
  • Vodite računa o tome da ima dovoljno energije. U protivnom će ponestati snage baš kad bude najljepše, što bi bila velika šteta. Gustoća energije mora ispočetka pošto-poto biti beskonačno velika!
  • Najvažnije je, međutim, da u to uključeni slučaj može generirati sve informacije jednog kompletnog svemira (na ovo osobito paziti kod nabavke ).

Zahtjevi su visoki – nažalost, prilično visoki! Niz godina sam uzaludno tražio u svim mogućim područjima fizike. Nigdje nisam mogao naći nekoga tko bi mogao pribaviti, a kamoli proizvesti takvu kozmičku juhu. Premda se sigurno stotine mudrih glava dnevno bave velikim praskom, čini se da ova teška zadaća tijekom dosadašnjih 80 godina teorije Velikog praska još uvijek nije uspjela. Ah, kad bi negdje barem bilo ove kozmičke juhe, sve bi bilo puno jednostavnije!

Katkada bih odustajao od svoje potrage za kozmičkom juhom. Čak sam se u međuvremenu gotovo uvjerio da je u pojavnom obliku niti ne može biti. Postoji, naime, bolje objašnjenje za cjelokupno postojanje! Ono mi se čini puno logičnije jer sadrži sljedeće točke:

  • Postojanje svega ne počiva na slučaju koji generira informacije već na genijalnom planu (red se ne može stvoriti iz nereda bez izvanjskog utjecaja – 2. zakon termodinamike).
  • Mi ljudi nismo proizvod nekog eksperimenta ili automatske, determinističke interakcije prirodnih zakona već željene i ljubljene individue.
  • Prirodni zakoni, konstante i energija ne dolaze samo tako ni iz čega (kršenje principa očuvanja energije – 1. zakon termodinamike), već su dio konzistentnog stvaranja.
  • Osnovni princip stvaranja takav je da ga svatko može razumjeti, a ipak beskrajno je dubok za sve one koji rado žele zahvatiti dublje.
  • Stvaranje je dio konzistentnog djela koje daje objašnjenje i za naučno nepristupačna područja našeg iskustvenog života. To djelo može mi pokazati moje stvarno podrijetlo, štoviše i moj svršetak a ne samo nastanak materije koja sačinjava moje tijelo.

To moćno djelo je Biblija. Bog, Tvorac svega, ostavio nam ju je kao putokaz za vaš i moj osobni odnos prema Njemu i kao smjernicu za sav ovaj život – kažem namjernom „život“ a ne „egzistencija“, jer egzistencija čini samo mali dio života.

Ako vam ipak uspije pronaći još jednu kozmičku juhu, javite mi to! Iako više ne vjerujem u Veliki prasak, kao znanstvenik zainteresiran sam za fascinantne materijale. Ali vodite računa o tome da se opet ne bude radilo o plagijatu!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *