Lisica u vinogradu - i što mi trebamo učiti o tome

Jednom je lisica otkrila jedan posebno privlačan vinograd. Čeznutljivo je gledala njegove zamamne plodove. Ali vinograd je sa svih strana bio opasan ogradom. Tada je ugledala jedan sićušni otvor i odlučila kroza nj ući u vinograd. No, otvor je bio preuzak i tako lisica nije mogla ući. Dijelom iz pohlepe dijelom iz lukavosti odlučila je tako dugo gladovati dok se ne uspije provući kroz otvor . Nakon nekoliko dana bila je tako mršava da joj je to uspjelo. Napokon je do mile volje mogla uživati jedući krasno, zrelo grožđe – i opet se udebljala. Kad je htjela izaći onako kako je ušla, više to nije mogla učiniti. Zato se morala nekoliko dana pritajiti i gladovati dok nije bila dovoljno mršava da kroz otvor spasi svoj život. Kad je onako mršava izašla, okrenula se prema vinogradu i rekla: «Vinograde, vinograde! Kako si krasan i kako divno miriše tvoje grožđe. Ali nikakve koristi od tebe. Onako kako gladan uđeš, jednako gladan iz tebe izađeš!» U vinogradu ovoga svijeta sve je na kraju uzaludno. Ništa našem životu ne donosi krajnje ispunjenje. Ništa zauvijek ne smiruje čežnju našeg srca. Tjerani i izgladnjeli moramo vinograd ovoga svijeta opet napustiti.

(Prema židovskoj bajci)

«Jer ništa nismo donijeli na svijet, te ništa ne možemo ni iznijeti iz njega.»(1. Timoteju 6,7)