Tolkien i borba između dobra i zla

U svijetu ima mnogo sila, dobrih i zlih.”

Gandalf Frodu,

Knjiga II, 1. poglavlje, str 262




Tolkiena je ljutilo kada bi se značenje borbe između dobra i zla u njegovu epuo Međuzemlju svodilo na rat između Saveznika i Sila osovine. “U tom sukobu obje bi strane mrzile hobite, pa oni ne bi čak ni kao robovi ostali dugo na životu.” (Predgovor, str. 9) komentirao je to usko tumačenje svoga djela.


Tko zaboravlja da je Tolkien bio vjernik kršćanin, neminovno će neke stvari u Gospodaru prstenova krivo tumačiti. Mora nam biti jasno da je za Tolkiena vjernika sasvim stvarno postojao jedan drugi svijet, svijet duhovne realnosti. Rat koji vjekovima tutnji Međuzemljem nije ništa drugo do refleksija na borbu između duhovnih sila koja se odigrava u našem stvarnom svijetu!


Mit “se u bitnom dijelu sastoji od istine“. Za Tolkiena je istina, kako je više puta svjedočio, bila kršćanska vjera. U nju je bio toliko uvjeren da se njegovu utjecaju pripisuje i to što je njegov prijatelj, poznati engleski filozof C.S. Lewis, od ateista postao osvjedočenim kršćaninom.


C.S. Lewis važi za najuspješnijeg kršćanskog pisca 20. stoljeća. Bio je, kao i Tolkien, član kluba pisaca The Inklings. Uz brojne filozofske rasprave pisao je, kao i Tolkien, fantastične romane. Lewisovi romani uvijek su alegorije, odraz kršćanske vjere. Njegovo je možda najpopularnije djelo, više puta preneseno na film, “Kronike iz Narnije“, u kojem je lav Aslan istovremeno stvoritelj i spasitelj svijeta.


Dok se Lewisove fantastične pripovjesti odigravaju uvijek u našem vremenu, ali u nekom drugom, fiktivnom svijetu, Tolkienova se priča odvija u našem svijetu, no u nekom drugom, fiktivnom vremenu. Slučaj? Kod Lewisa je očito da su njegove pripovjesti alegorije na biblijsku vjeru. Njegov je prijatelj Tolkien, prezirući alegorije, pisao drukčije. No to da je i on želio utkati vjeru u svoje djelo priznao je u svojim Pismima: “Sukladno mojoj namjeri, Gospodar prstenova… trebao bi se slagati s kršćanskim mislima i uvjerenjima…” (Letters, S. 269)


Gospodar prstenova odiše kršćanskim uvjerenjima i želi otvoriti vrata staroj istini da bi se ona nanovo i dublje shvatila. Ta činjenica, nažalost, nije poznata mnogim Tolkienovim poklonicima. Mnogi koje oduševljava nesebična Družina, kojima je toplo oko srca u fantastičnom svijetu Rata za Prsten, ne poznaju duhovni svemir iz kojega je pisac crpio materijal za Međuzemlje.


Kršćanstvo – samo mi je to nedostajalo, nešto tako dosadno i suhoparno! – možda sada mislimo. Pa ipak, može li duhovna pozadina jednog stvarno napetog epa biti dosadna? Upravo je kršćanski utjecaj to što izdiže Gospodara prstenova iznad svih drugih fantastičnih romana, daje mu kvalitetu i genijalnost tako da se obraća daleko većem broju ljudi od tek nekoliko zabrazdjelih sanjara. Bez Tolkienove vjere, ep o Međuzemlju ne bi zadirao tako duboko i time desetljećima očaravao milijune.


Ako biblijsku vjeru povezujemo s dosadom, možda je stvar u tome da smo o njoj dosad imali sasvim krive predodžbe. U našim krajevima vladaju mnoge predrasude o biblijskoj vjeri, baš kao i predrasude o pustolovinama u Shireu. Prostodušni stanovnici Shirea smatrali su Bilba šašavom ništarijom, dok je on živio na razini o kojoj nisu mogli ni sanjati!


Upravo je tako i sa svijetom vjere. Predrasude su toliko duboko ukorijenjene u mišljenju prosječna građanina da nije čak ni spreman poslušati one koji su već bili “vani”. Tako zapravo ne zna baš ništa o tom svijetu, ali je, unatoč tomu, protiv. Pustolov u vjeri često doživljava jednako iskustvo kao i Bilbo na svoj jedanaestoprvi rođendan, kad je uskogrudnim Bagginsima, Proudfootima, Bolgerima, Goodbodyima i Hornblowerima želio pričati o dubljim realnostima svijeta – slušatelji su se dosađivali i mislili: zašto već ne prestane govoriti?


Većina suvremenika ne može i ne želi vjerovati da postoji više od onoga što su (dosad) vidjeli vlastitim očima. Ipak, onaj drugi svijet, svijet za kojim čeznemo, postoji i na dohvat je ruke.


U današnje je doba velika većina izgubila pristup tom svijetu; njegove su boje za nas izblijedile i posivile, njegova imena i mjesta čine nam se puna prašine i paučine. Čine se, jer koliko god zemlje poput Loriena, Rohana i Gondora zvučale nezanimljivo stanovnicima Shirea, one to ipak nisu!


Spremite se! Započinjemo naše putovanje drevnim Međuzemljem da bismo u njemu, kao kroz ogledalo, ponovo otkrili tajnosviti svijet koji nam je istovremeno blizu i daleko i pronašli tajna vrata. To putovanje može biti opasno jer ako smo, poput Bilba, više na Tookove nego na Bagginse, onda ćemo se uputiti na to putovanje da bismo doživjeli velike pustolovine.


Ulomak iz knjige Poruke iz Zemlje Prstenova Michaela Strickera

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *