Doba previranja u arapskom svijetu

U cijelom arapskom kulturnom krugu, od Maroka do Iraka, od Jemena do Libanona, uočljivo je komešanje i nezadovoljstvo. Saudijskom Arabijom kao apsolutističkom monarhijom vlada obitelj Saud, a pravni se sustav temelji na islamskom šerijatskom zakonu. U Jemenu se vlada bori protiv Al Qaide, na sjeveru ustanički šiiti, a u južnom Jemenu protesti pristaša sve snažnije rastućeg pokreta za neovisnošću. Irak je rastrojen pod američkom okupacijom, etničkim i vjerskim sukobima te terorom Al Qaide i drugih islamskih terorističkih grupa. Naftni šeici nemilice troše novac na sjaj i luksuz te na izgradnju velebnih gradova. U emiratima radnici iz južne Azije u nedostojnim uvjetima preživljavaju uz minimalne plaće ravne milostinji. Još je tijekom 2004.g. tamo život izgubilo 880 stranih radnika. Poslodavci zadržavaju njihove putovnice i često im ne isplaćuju plaće. U Libanonu je radikalna šiitska Hezbolahova milicija, koja se opskrbljuje preko Irana i Sirije i već ima veću borbenu silu od libanonske armije,  pokušala osvojiti vlast u zemlji i spriječiti istragu ubojstva bivšeg premijera Rafika al-Haririja. U siječnju 2011. vlada je pala zbog ostavki 11 ministara iz redova Hezbolaha. U pojasu Gaze vlada radikalni islamski Hamas, a bilježi se nezaposlenost od 40%. U zemljama arapskog govornog područja  sjeverne Afrike vladaju autoritarni vlastodršci, rastu cijene prehrambenih proizvoda i siromaštvo, ljudi protestiraju na ulicama, a u Tunisu je narod srušio vladu.

„Evo ‘viče plaća’ žetelaca vaših njiva koju ste im uskratili, i vika tih žetelaca došla je u ‘uši Gospodinu nad vojskama’.“ Jakovljeva poslanica 5,4

Nakon što arapski nacionalni i socijalistički pokreti u šezdesetim, sedamdesetim i osamdesetim godinama doživljavaju neuspjeh, a nade Zapada se izjalovljuju, zadnjih godina imamo pojavu snažnog širenja islama. No, danas se osjeća opća rezignacija u arapskom kulturnom krugu budući da niti ljudski sistemi niti islam ne mogu pružiti nikakvu perspektivu. Slika o čovjeku i svijetu koja se u povijesti čovječanstva pokazala najpouzdanijom, slika je koju nam daje Biblija. Ima mnogo svjetonazora i religija, ali istinito je ono što se obistinjuje u životu. Dostojanstvo čovjeka, društveni sistem, jednakost pred zakonom, ljudska prava, zaštita života i iskorjenjivanje ropstva nisu nikakvo duhovno nasljeđe Rimskog carstva, već prije plodovi kršćanstvom obilježene kulture. Ove smo vrijednosti često znali odbaciti, bilo da se radilo o Trećem Reichu ili tzv. šezdesetosmoj.

Odgovor je jasan: „Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog!“ Psalam 144,15

Ovo nije neka naprosto nepromišljena izjava. Biblija daje nadu pojedincu i narodu. Čovjek i narod koji ne žive za ono za što su stvoreni, jednostavno žive van svrhe i propadaju. Stvoreni smo za život s našim Stvoriteljem, a kroz Isusa Krista je otvoren put prema Njemu.

Kad bi se samo Egipćani, Berberi, Kaldejci, Asirci, Aramejci, Feničani i Kanaanci vratili svojoj vjeri iz vremena predislamskih osvajanja, a Arapi se oslobodili ideologije svog proroka. Nije ovo riječ o potčinjavanju nekom po čovjeku stvorenom crkvenom sistemu, već o iskrenoj osobnoj vjeri u Boga koji može spasiti. Na takav se način jedno društvo može iz temelja promijeniti.

Lav koji riče i gladan medvjed: takav je opak vladalac siromašnu narodu. Izreke 28,15

Narod se veseli kad se množe pravednici, a puk uzdiše kad zavlada opaki. Izreke 29,2

Kad objave nema, narod se razuzda, a blago onome tko se drži Zakona! Izreke 29,18


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *