Anders B. i Isus

Slava Bogu na visini, a mir ljudima na zemlji.” Ovim riječima označen je početak Isusova života na zemlji; to je najpoznatiji biblijski stih jer se u crkvama spominje onda kad ljudi tamo najviše odlaze, a to je na Božić. Gotovo da ne postoji druga riječ – osim riječi “ljubav” – koja bi sa kršćanstvom bila toliko povezana kao riječ “mir”. Nakon atentata u Norveškoj našli smo se u jednoj koliko interesantnoj toliko i opasnoj kaši informacija o kršćanstvu i njegovu sadržaju. Mir na zemlju Anders B. svakako nije donio. Za medije je to bio trenutak da se osvrnu na kršćansku fundamentalističku ideologiju. To je kritički pogled između medijske pregrijanosti i mnijenja koje se pritajeno formira. Kršćanski fundamentalizam – Što ima Norveška s kršćanstvom? Može li se jedan tako brutalan čin opravdati kršćanskim konzervativnim vrijednostima? Kako da odgovorimo na ovakvo predbacivanje: Ti si kršćanski militantni fundamentalist!

Fundamentalizam je najomraženija riječ u našoj kulturi tolerancije i neprihvatljiva je u našem liberalnom društvu. Crkva je više od jednog stoljeća podvrgnuta kritici koja donosi svoje plodove. Krajem 19. st. teolozi i profesori započeli su sistematski oduzimati snagu Bibliji putem povijesno-kritičke metode. To je rezultiralo nastankom mainstream kulture unutar kršćanske crkve, a naziva se ekumenom. Zapadno-europsko društvo brzo je pronašlo jednostavnu i lako prihvatljivu definiciju pojma kršćanskog fundamentalizma: “sve izvan ekumene”.

Atentat izvršen u Norveškoj postavlja kršćanstvo pred nevjerojatan izazov: izjavljujući da je kršćanski konzervativac, Anders B. je na kršćanski svijet izvan ekumene bacio militantno obojeno svjetlo, opasnu mješavinu mržnje i sektaštva. Ali nije samo Anders B. kriv za ovo radikalno etiketiranje, jer su i mediji očito vrlo brzo pronašli svog žrtvenog jarca. Ovaj okrutan čin je bez pravog razloga odmah povezan s kršćanskom vjerom i u trenutku se počelo formirati perfidno mišljenje, da ne kažemo hajka. Simptomatično je i izvještavanje europskih medija koji kažu da se u norveškom tisku i internetskim medijima puno više zamjećuje naglasak na nacionalizmu i netrpeljivosti prema strancima, nego što se uočava povezanost između atentata i kršćanskog svjetonazora. Nameće se pitanje da li netko onim kršćanima koji Bibliju ozbiljno shvaćaju želi nešto podmetnuti. Anders nije pripadao nijednoj crkvenoj ili necrkvenoj organizaciji, nego je imao kontakte s ekstremno desnim krilom. (Vidi npr. www.abcnyheter.no/nyheter…-32-er-pagrepet-angrepene)

Ovako stvorenom mišljenju treba se odlučno suprotstaviti. S jedne strane zato jer Biblija, Isus Krist, zatim Njegova poruka i djela stoje u potpunoj opreci prema Andersovu činu, a s druge strane zato jer je Anders B. motivaciju crpio iz zbrkane mješavine ideologije, krivo shvaćene religioznosti, filozofije, nesnošljivosti prema strancima i nacionalizma.

1. Isus Krist je bio Knez mira među ljudima. Bog mrzi sukobe i kaže: Blago mirotvorcima, blago milosrdnima, blago krotkima (Govor na gori iz Evanđelja po Mateju 5-7). Isus je došao da nam dade život, a ne da ga oduzme. On sam je Život. On je donio uskrsnuće mrtvima (uskrisenje Jairove kćeri i Lazara) i voli da se ljudi spasavaju (zbog toga je radost u nebu, vidi Luka 15,7). Poruka Isusa Krista bila je ovo: On stvara mir između Boga i čovjeka, što je već u Starom zavjetu bilo često najavljeno: “On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.” (Psalam 147,14.) Ova poruka stoji u suprotnosti prema nasilnom kršćanskom fundamentalizmu.

2. Isus Krist je zapovijedio: “Ljubite svoje neprijatelje!” i molite za one koji vas progone. (Matej 5, 43). Kršćanin se prema ljudima koji su neprijateljski raspoloženi prema njemu treba odnositi mirno i s ljubavlju. Biblija nema opravdanja za čovjeka koji se sam osvećuje. Kad te netko udari po jednom obrazu, okreni mu i drugi. Za ovo zna čak svaki ateist.

3. Sam Isus je Petra strogo prekorio kad je ovaj isukao svoj mač i odsjekao uho sluzi velikog svećenika. Njegove su riječi bile: “Svi koji se mača hvataju od mača ginu.” (Matej 26, 52)

4. Najvažnije Isusovo djelo bila je Njegova žrtva na križu. Ali On nije žrtvovao nijednog čovjeka nego sebe. Ima li veće ljubavi od one da se položi vlastiti život za svoje prijatelje? (Ivan 15,13)

5. Isus je izričito rekao da ne spada na njegove sljedbenike boriti se za kršćanske ciljeve, jer Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Isus je odgovorio Pilatu: “Moje kraljevstvo ne pripada ovomu svijetu. Kad bi moje kraljevstvo pripadalo ovomu svijetu, moji bi se dvorani borili … .” (Ivan18, 36). Zašto se borio Anders B.? U istom smislu i Pavao u Drugoj poslanici Korinćanima tvrdi da naše borbeno oružje nije tjelesno, naše oružje nije mač već vjera i Božja riječ (vidi Efežanima 6.gl. – duhovna bojna oprema).

6. U Isusovoj blizini nasilni ljudi postajali su krotki. Pavao je do svog obraćenja bio progonitelj crkve i ubijao ljude. Nakon toga je širom Sredozemlja naučavao ljubav prema bližnjemu, koja je sveza mira i suživota u zajedništvu. Šimun Revnitelj (zelot) bio je Isusov učenik. Zeloti su bili teroristi koji su se nasiljem borili za oslobođenje Židova od rimske vladavine. Tri je godine mirno slijedio Isusa i promijenio svoje mišljenje.

Anders je bio drukčiji. On je tražio nemir kako bi postigao ideološke ciljeve koji su nespojivi s biblijskim naučavanjem. Mrzio je strance. Za razliku od njega, Isus im je kao Židov pristupao (npr. Samarjancima) i njima se bavio. Anders B. bio je vođen mržnjom prema muslimanima i strancima, “potkopavanje zapadne kulture” doživljavao je kao osobnu i društvenu opasnost, a sebe kao osloboditelja od toga. Svojim mračnim djelima širio je samo mržnju.

Njegovu je pažnju zaokupljao nacionalizam i politička ideologija. U njegovom manifestu pojašnjeno je njegovo sociokritičko razmišljanje i istaknuto da upravo ono predstavlja uzrok djela koje je počinio. Anders je rekao da se odlučujuća borba ne bi više vodila između kapitalizma i komunizma već internacionalizma i nacionalizma. Njemu nije bilo stalo do provođenja kršćanske etike već nacionalističkih ideja.

Čini se da je za medije naziv “kršćanski fundamentalist” ipak nešto privlačniji. Tisak je željan senzacija. Kao što je gore istaknuto, ovaj čin nije u vezi s kršćanskom vjerom. Naime, onaj koji Bibliju shvaća ozbiljno, svojim postupanjem djeluje u prilog života. Nadalje, kršćani nisu politički motivirani nacionalistički aktivisti, jer Isus također nije bio nacionalist. Označiti ovaj čin kao “kršćanski motiviran” apsolutno je pretjerano, lakomisleno, da ne kažemo pogrešno. Logika je tu čak izvrnuta jer zanemaruje realnost. U cijelom su svijetu kršćani progonjeni, prokazivani, omraženi i ubijani vatrenim ili hladnim oružjem. Progon je na programu u mnogim islamskim zemljama, Sjevernoj Koreji, Kini, Indiji ili zemljama sjeverne Afrike. Svakih pet minuta umire zbog svoje vjere jedan biblijski vjerujući kršćanin (vidi www.gott.de/#/blog/2011/0…fuenf-minuten-stirbt-ein/). Čini se da se ovo zaboravlja time što se sada njih same povezuje sa smrću i ubojstvima.

Razočaravajuće je saznati kroz novine i televiziju kako se u Europi brzo prihvaća ova stigmatizacija “fundamentalnih” kršćana. Dovoljan je samo trenutak medijskog izvještavanja da bi se u našim glavama “proizvelo” pogrešno razmišljanje. Ovo ukazuje na moć medija, ali i na njihovo igranje vatrom: oni zavode ljude i u našim glavama potiču stvaranje protukršćanskog duha. “Kršćanski terorizam” je medijska laž.

U stvarnosti nema čina koji bi više proturječio kršćanskoj poruci od ovoga!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *